Koronavirus: Jesmo li teoretičari zavjere ako kritički preispitivamo pojave u društvu?
Potpuno je normalno i poželjno u pluralističkom društvu da imamo različite stavove o društvenim pojavama. Normalno je tako da postoje ljudi, bez obzira na svjetonazor i obrazovanje, koji su podržali jučerašnji anti-korona prosvjed u Zagrebu smatrajući da medijski prostor koji je dobila korona i mjere koje su radi tog virusa donesene – nisu u srazmjeru s brojkama teško oboljelih i umrlih od te bolesti.
Također, posve je normalno da postoje ljudi koji su protiv prosvjeda, koji su koronavirus shvatili kao ozbiljnu bolest i koji inzistiraju na legalističkom i odgovornom ponašanju u sprječavanju širenja bolesti, pa čak ako to zadire i u ljudska prava. Dakle, u redu je da imamo različite stavove.
U zdravom, naprednom i pluralističkom društvu 21. stoljeća također bi bilo normalno i poželjno da postoje i mediji koji imaju različite stavove o društvenim pojavama. Dakle, da postoje mediji koji podržavaju prosvjed i oni koji su protiv prosvjeda i da je ta različitost u stavovima medija srazmjerna različitostima stavova kod samih građana.
To se nažalost nije dogodilo. Naime, svi mediji (govorim o najčitanijim portalima u Hrvatskoj) unisono su, kao da svi imaju istog glavnog urednika – osudili prosvjed, često s gotovo identičnim rečeničnim konstruktima i naslovima.
Neviđena pristranost medija
Svi ti mediji su etiketirali prosvjednike pogrdnim epitetima (teoretičari zavjere, neobrazovani ljudi, diletanti, antivakseri) i svi ti mediji su u naslovima istaknuli pojedine nepopularne političare koji su se zatekli na prosvjedu (iako isti nemaju veze s organizacijom) kako bi dodatno negativno konotirali sami prosvjed.
Dugo se bavim novinarstvom i dugo pratim medije, ali takvu unisonu, neskrivenu i neukusnu pristranost u izvještavanju – nisam doživio.
Zašto su se mediji tako ponijeli? Zašto im je toliko stalo da ovaj prosvjed prikažu u negativnom svjetlu? Zbog brige o javnom zdravlju građana? Ili su dobili instrukcije?
Ako bih sad napisao kako smatram da su mediji dobili instrukcije od Vlade (koja je opet dobila instrukcije od Bruxellesa) – bio bih doživotno žigosan kao teoretičar zavjere.
Što nikako ne bih želio jer to nisam. Smatram da su teorije zavjere u 99 posto slučajeva budalaštine, počevši od ravne zemlje i ljudi gmazova, preko čipiranja, cijepljenja i zlog Billa Gatesa do 5G mreže i chemtrailsa.
Imamo li pravo na kritičko mišljenje?
Ali, jesu li baš sva događanja na globalnoj ekonomskoj i geopolitičkoj razini nastala spontanim razvojem događanja? Jesu li baš svi ratovi, baš svi ekonomski, zdravstveni, svjetonazorski ili zakonodavni trendovi i pojave nastale spontanim razvojem događanja? Pa i ne mislim baš. No, jesam li teoretičar zavjere ako dopuštam tu mogućnost? Ako se usudim nešto kritički preispitati?
Smatram da nisam. Smatram da kritičko mišljenje i preispitivanje društvenih pojava doprinosi i osobnom i društvenom razvoju i napretku.
Također, nisam ni neobrazovan niti diletant kako su jučerašnje prosvjednike etiketirali mediji. Od tri fakultetske diplome koje sam stekao – jedna se odnosi na komparativnu politiku koju sam – postdiplomirao. Tako da o globalnoj politici imam mandat govoriti.
“Ako ne budeš dobar, reći ću ti da si teoretičar zavjere!”
Nažalost, stvorena je medijska i društvena klima u kojoj po pitanju globalnih pojava moraš biti strogo i bespogovorno lojalan službenim stavovima establishmenta. Stvorena je takva klima da ne smiješ kritički preispitivati globalne društvene pojave i trendove – jer ćeš dobiti etiketu teoretičara zavjere. A to je isto kao da ti netko kaže da si budaletina.
Pet pitanja na koja za sada nitko ne odgovara
No, ja ću, unatoč tome, kritički preispitati trenutnu globalnu situaciju s koronavirusom. I to ne – davajući zaključke i odgovore, nego postavljajući pitanja. Evo ih:
1. Jesu li rigorozne mjere uvedene zbog koronavirusa srazmjerne njegovoj opasnosti (broju i postotku teško oboljelih i umrlih)?
2. Je li ogromni medijski prostor koji koronavirus svakodnevno dobiva srazmjeran njegovoj opasnosti (broju i postotku teško oboljelih i umrlih)?
3. Što ćemo s drugim, puno težim bolestima? Zašto one nisu dobile ni približno toliki medijski prostor?
4. Kako to da se u svijetu u kojem 17 tisuća djece svakodnevno umire od gladi, svjetske vlade odjednom toliko altruistički, požrtvovno i humano brinu o zdravlju starijih osoba, pa čak i po cijenu uništenja gospodarstva?
5. Hoće li mjere uvedene zbog koronavirusa učiniti više štete od samoga koronavirusa? I to ne samo po pitanju ekonomije, egzistencije i psihičkog zdravlja ljudi nego i po pitanju fizičkog zdravlja svih onih koji zbog koronavirusa nisu dobili adekvatnu liječničku skrb te nisu mogli biti pregledani u bolnicama ostajući bez dijagnoza i liječenja.
6. Zašto niti jedno od ovih pet pitanja nitko nije postavio u medijima koji su tako zdušno i ujedinjeno „popljuvali“ jučerašnji prosvjed u Zagrebu?
Na kraju, donosim objektivni izvještaj s prosvjeda u Zagrebu, budući da nažalost takav izvještaj niste mogli pročitati u medijima.
U Zagrebu održan Festival slobode
U Zagrebu je u subotu održan Festival slobode na kojem se okupilo nekoliko tisuća ljudi.
Organizatori su izvijestili kako festivalom žele poručiti da inzistiraju na zadržavanju ljudskih prava, sloboda, znanja, solidarnosti i međusobnog uvažavanja te naglasiti kako je zdravlje fenomen na psihičkoj, fizičkoj i mentalnoj, a ne samo na koronarazini.
– Festival je nastao kao odgovor na niz mjera koje su se odvijale tijekom posljednjih nekoliko mjeseci i predstavlja odgovor skupine građana koja je uočila da mjere koje su donesene nisu bile u skladu s realnom opasnosti, odnosno s podacima koji su temeljeni na znanstvenim činjenicama. Od tih mjera narušena su temeljna ljudska prava koja zadiru u građanske slobode svakog pojedinca i ovo je skup kojim se želi naglasiti da se inzistira na donošenju mjera koje su temeljene na činjenicama i na znanosti – kazala je jedna od organizatorica okupljanja iz građanske inicijative “Prava i slobode”, Almira Demirović.
– Nesporne su činjenice da postoje osobe koje su podlegle simptomima bolesti koja se naziva Covid-19, a isto tako je nesporno da postoje osobe koje su imale težu kliničku sliku. Međutim, broj i raspon tih osoba nije u suglasju s mjerama kojima su se ograničile temeljne građanske slobode i temeljna ljudska prava – referirala je Demirović.
– Ono što je trebalo napraviti na početku je saslušati znanstvene činjenice koje su iznošene i s jedne i druge strane. U javnom prostoru je prisutna velika cenzura i nije se vodila javna niti stručna rasprava, nego se inzistiralo na nametanju mjera temeljem panike – dodala je.
Okupljenima se obratila i nutricionistica Anita Šupe.
– Ograničavali su nam slobodu disanja i kretanja, uskraćeno nam je pravo na pravovremenu medicinsku pomoć, a time je mnogima ugroženo zdravlje i život. Uskraćeno nam je pravo na rad, cijele grupe su ostale bez posla i bez prihoda, zatvorene su firme i tisuće su ostale bez posla. Mi smo slobodna bića po Ustavu i rođenju i od naših temeljnih prava nećemo odustati – poručila je.
Evo i glas jedne od sudionica prosvjeda.
– Smeta mi cenzura te nedopuštanje drukčijeg mišljenja od ustaljenog. Primjerice, u Njemačkoj se 500 znanstvenika pobunilo protiv mjera, a na prosvjedima u Berlinu pojavilo se gotovo stotinu tisuća ljudi. Ne želim da ljudi konstantno žive u strahu. Hrvatska uopće nema rekordan broj oboljelih nego rekordan broj zaraženih. Zaražen i bolestan nije isto, smeta mi to pumpanje. Bila sam ljetos na jednom otoku koji je bio žarište, a nitko tamo uopće nije imao ni simptome. Ne poričem da postoje oni s teškim simptomima, ali nepotrebno se stvara panika u društvu. Nitko ne postavlja pitanje koliko je ljudi umrlo jer im zbog korone nije na vrijeme pružena liječnička pomoć ili na vrijeme dijagnosticirana smrtonosna bolest – kazala je za Večernji list jedna od sudionica prosvjeda, 33-godišnja psihologinja Kristina.
I. Š.