Autor: admin

Dobre dvije minute trajao je pljesak Tariku Filipoviću nakon izvedene monodrame „Seks i glad“ u Staroj knjižnici.

„K…c i p…a nisu grube riči, grube riči su rat i glad“, napisao je jednom Miljenko Smoje, a ova Tarikova monodrama je na tom tragu.

Pokušao je Tarik, ne koristeći pritom vulgarne termine kao Smoje, detabuizirati pojam spolnog odnosa i prikazati ga kao nešto svakodnevno i apsolutno normalno, poželjno i pozitivno.

Monodrama je ovo u kojoj su se vrhunski glumac Tarik Filipović i vrhunski redatelj Mario Kovač jako dobro pripremili i naoružali zanimljivim znanstvenim podacima o seksu, od kojih su neki trivije i fun-factovi, a drugi – poučna i potrebna (a za neke i utješna) znanja koja će biti od koristi.

A kad se ta detabuizacija i edukacija izvede na jako duhovit način i kada to napravi majstor glume, profesionalac par excellence – Tarik Filipović, onda publici ostaje samo da uživa, smije se i ne prestaje pljeskati nakon završetka.

Predstavu je organizirala Narodna knjižnica – Knin.

Izvrsni su večeras bili Duo Croatico u Staroj knjižnici. Donijeli su nam plejadu različitih zvukova i žanrova u formi klasične glazbe.

Čuli smo hrvatsku tradicionalnu glazbu i to istarsku, neretvansku, međimursku i zagrebačko-zagorsku odsviranu s harmonikom, klarinetom i saksofonom, ali i s izvornim instrumentima iz tih krajeva poput sopila, sluškinje i trojnica. Sve to u aranžmanu klasične glazbe koja je često klizila prema avangardi, ali onoj slušljivoj i sofisticiranoj avangardi.

Nakon etno momenata ovaj odlični duo prešao je na baroknu glazbu da bi vrhunac koncerta bio tango uz djela Astora Piazzolle. Naravno, publika ih je pozvala na bis.

Martina Jembrišak je virtuozno odsvirala harmoniku, a na pojedinim pjesmama uzela je u ruke i onu malu fensi tango harmoniku zvanu bandoneon. Njen kolega Valentin Šeremet suvereno je vladao klarinetom, saksofonom i tradicionalnim hrvatskim instrumentima.

Prošle godine na koncertu Zagrebačkog kvarteta, također u organizaciji knjižnice – uvjerili smo se da Knin ima publiku za klasičnu glazbu. Ovaj put je to još jasnije jer Duo Croatico, koliko god da je dobar – nije ime za koje je šira publika čula.

Čak ni kiša nije spriječila da se prostor Stare knjižnice fino popuni na koncertu klasične glazbe.

Kao što se u zadnjih 15-ak dana popunio i na kazališnoj predstavi (Teatar Gavran) i kino projekciji (H8). Kao što su ljudi u lijepom broju došli i na šansonu (Srđan Depolo) i kabaret (Cabaret a la Carte).

Kao što će idućeg petka biti dupkom puno na monodrami Tarika Filipovića.

Ovo “u gradu” je bitan dio naslova jer uživanje u šansoni i kabareu moguće je samo u sredini koja još uvijek gaji urbanu kulturu. Ne urbanu kulturu kao snobizam ili pokroviteljsko podcjenjivanje drugih i drugačijih ukusa i preferencija nego kao jedno bitno obilježje grada kao takvog.

Drago mi je da je na ovom kulturnom događaju bila i grupa od dvadesetak mladih stranaca, volontera Ekološke udruge Krka koji će ponijeti dojam o Kninu kao – gradu, a ne palanci.

Uvod u nastup sjajnog kabareta imao je šansonjer Srđan Depolo koji je krešendo svog nastupa imao u prepjevu vječne pjesme Gilberta Bécauda – Nathalie – gdje je publika udarala ritam pljeskom i učinila da nastup ostane u lijepom sjećanju i njemu i publici.

Nakon njega – Cabaret a la Carte prikazao nam je svu ljepotu kabareta, od umješnosti benda preko senzibilnosti i okretnosti plesačica do vrhunske frontmenice Karoline Šuše koja nam je svojim pjevanjem, energijom i duhovitošću donijela atmosferu i emociju Pariza u Knin.

Bila je ovo lijepa i ispunjena večer svima koji su pohodili ovaj kulturni događaj u organizaciji Narodne knjižnice – Knin i udruge Atribut koji zasigurno neće na ovome stati.

Istinski doživljaj filmske umjetnosti večeras su pronašli svi oni (a nije ih bilo malo) koji su došli na prvu kino projekciju u Staru knjižnicu.

Drugačije je kad film gledamo kući na malom ekranu televizora ili monitora – sami ili uz još par bliskih ljudi, a drugačije je to na velikom platnu uz prisustvo i energiju drugih ljudi – koji su tu došli jer vole film.

Da ne govorim kako nam je u današnje vrijeme jako nastradao fokus pa film kući pogledamo iz tri-četiri puta u isto toliko dana i uz desetke pogleda na nesretni pametni telefon. A tu se onda gubi puno od čari filma.

Večeras smo u malom, intimnom kino prostoru Stare knjižnice na velikom platnu pogledali doista veliki film, po izboru kritičara i po ocjenama na IMDB-u – najbolji hrvatski film svih vremena – “H8”.

Napetost, pametni dijalozi, poticajne priče i slike, vrhunski glumci u svojim mladim danima, prekrasna glazba, sve to nam je donio film H8, a s obzirom da su restaurirani i zvuk i slika – dojam je bio još ljepši.

Zadovoljni posjetitelji nahranjeni civilizacijskim čudom zvanim kultura još jednom su napustili prostor Stare knjižnice u dobrom raspoloženju.

Kino projekciju organizirala je Narodna knjižnica – Knin u suradnji s Hrvatskom kinotekom Hrvatskog državnog arhiva.

Dvaput su Kninjani na bis vraćali sjajne Mladenu Gavran i Vedrana Komeričkog koji su u prepunoj Staroj knjižnici odigrali izuzetnu kazališnu predstavu kakva se uostalom i očekivala od Teatra Gavran.

Sat i četrdeset minuta duga predstava „Na kavici u podne“, autora i redatelja Mira Gavrana, protekla je u čas, Mladena i Vedran suvereno su zavladali pozornicom i pozornošću publike vodeći nas kroz praktično cijeli život dvoje likova – majke i sina sa kolopletom proživljenih situacija i emocija i uz konstantni inteligentni humor.

Odličan dramski tekst, vrsna gluma i obostrano dobra energija – publike i glumaca recept je koji čini pravu, kvalitetnu kazališnu predstavu. U Staroj knjižnici večeras je sve skuhano po tom receptu.