Arijana Čulina za Noć knjige u knjižnici dotakla se svega po malo, od svog Drniškog porijekla, života i rada u Splitu, do književnog stvaralaštva.
Prilikom dolaska u Knin prošla je krajem za koje je vežu uspomene iz mladosti, a kaže rijetko ima priliku tu proći i doći jer puna je obveza. Kad bi i stigla kad glumi, piše, slika, pjeva i sve to radi sjajno.
Čuli smo i nekoliko priča iz najnovije knjige “Dva puta u pet minuta” koja je izuzetno duhovita. Sve u životu možeš naučiti ali duhovitost ili imaš ili nemaš kazala je gošća knjižnice koja često nastupa i kao stand up komičarka.
Prisjetili smo se kroz pitanja iz publike i projekata poput “Glamour Caffea” i Goge Bjondine koja nas je uveseljavala prije više od dvadeset godina preko tv ekrana, kao i uloge Milijane iz popularne humoristične serije “Đekna još nije umrla , a ka’ će ne znamo” koju dobro pamte nešto stariji.
Arijana rado čita klasike i ipak je malo povučenija privatno nego bi se dalo naslutiti, a naša je preporuka svakako čitajte knjige ove rijetko duhovite nagrađivane književnice i glumice.
Tekst i foto: FB Narodna knjižnica – Knin/Ana Šimić Sunko
U Narodnoj knjižnici – Knin u ponedjeljak je otvorena izložba fotografija na temu knjige. S ukupno 20 fotografija predstavili su se članovi i članice Foto kluba Knin.
Svaka od fotografija predstavlja neku knjigu koja je
izložena odmah uz fotografiju što ovoj izložbi daje posebnu čar.
Kad sam napisao svoju prvu knjigu o Kninu prije 20 godina u dijelu o tvrđavi naglasio sam kako je za njenu revitalizaciju nužno obnoviti ruševne objekte.
Prvi veliki objekt koji je obnovljen bila je zgrada Muzeja Oluje 2015. godine, a danas sam doživio svečano otvaranje čak dvije novoobnovljene zgrade i srce mi je doista puno.
Čestitam svima koji su zaslužni za ovo, a posebno Zdenki Gugo koja je ovaj 2,8 milijuna eura vrijedan projekt iz Intervencijskog plana izgurala do kraja.
U najstarijem, sjevernom dijelu tvrđave (Kaštel Knin) obnovljena je zgrada u kojoj je danas otvoren Interpretacijski centar. Osim što zgrada izvanka izgleda doista monumentalno – i muzejski sadržaj unutar zgrade ne zaostaje ljepotom. Za to se pobrinula tvrtka Muze iz Zagreba koja je na zanimljiv, poučan i kreativan način osmislila multimedijalno putovanje kninskom poviješću i tvrđavom kroz stoljeća.
Župan Marko Jelić je na današnjoj svečanosti naglasio kako se na ovaj način ti objekti vraćaju svom gradu i građanima i kako će osim ljepote – i Gradu i građanima donijeti i – korist.
Gradonačelnik Marijo Ćaćić najavio je pak nove projekte obnove i revitalizacije kninske kamene ljepotice.
Druga novoobnovljena zgrada nalazi se u srednjem dijelu tvrđave (Garištima). Danas su u njoj svečano otvoreni vinoteka i suvenirnica. Također je riječ o jako lijepom objektu, a posebno dominira i zadivljuje krov od kamenih opeka.
Danas je u tom objektu vinsku radionicu održala Kninjanka sa zagrebačkom adresom Dijana Grgić, glavna urednica časopisa Vinum In.
Od vidljivih ruševnih objekata u tvrđavi ostala su još dva manja na ulazu u sjeverni dio i sada treba zapeti da se i to obnovi.
Konzervator Ministarstva kulture Marko Sinobad kazao mi je danas u neformalnom razgovoru kako osim toga na tvrđavi postoje ostaci još tri objekta u obliku temelja i nekakav dugoročni cilj trebao bi biti da se i to obnovi.
Više fotografija od danas pogledajte u objavi u Huknetovoj facebook grupi.
Donosimo vam jedno glazbeno djelo koje je od iznimnog značaja za kulturnu baštinu našeg grada. Riječ je o kninskoj koračnici „Uspomena na Knin“ koju je skladao Josip Kuletin dok je živio u Kninu 30-ih godina 20. stoljeća.
Skladbu možete u izvedbi Gradske glazbe Sinj preuzeti na linku ispod
Skladbu i tekst poslao nam je Fra Jozo Župić iz Münchena, uz molbu da sve to objavimo. Njegov tekst donosimo u izvornom obliku, bez uređivanja i izmjena.
Piše: Fra Jozo Župić, München
Možemo pročitati u izvješću Turističke zajednice grada Knina, da su još u 19. stoljeću putopisci opisivali Knin čarobnim gradom koji ima takvu ljepotu koja se ne može opisati. To je grad koji je okružen s devet visokih i moćnih planina (Orlovicom, Vilicom, Plješevicom, Bukovcem, Badnjom, Dinarom, Kozjakom, Svilajom i Prominom) te prekrasnim jezerima koja su zbog svojih čudesnih boja nazvana Šarenima. U njegovoj kraljevskoj riznici nalazi se sedam rijeka, među kojima su Krka, Cetina i Zrmanja, koje se ubrajaju među najljepše rijeke Hrvatske i Europe.
Knin je bio od velike važnosti za sve Hrvate, zbog čega se često nazivao i Kraljevskim gradom, Ključem Hrvatske te Vratima Dalmacije.
U takvom ozračju i okruženju živio je i djelovao Josip Kuletin. U Kninu je nastala koračnica Uspomena na Knin.
Treba odmah kazati, da je naš Josip Kuletin svakom gradu u kojem je živio, želio ostaviti svoj dar, a to je u ovom slučaju koračnica.
Kninjani mogu biti ponosni da imaju svoju koračnicu kao što Sinjani imaju svoje Sinjske alkare od Josipa Kuletina. Nju ćemo nadamo se, uskoro imati na CD-u svih Kuletinovih koračnica, a taj CD kao što smo više puta pisali na portalu FERATE uvježbava Gradska glazba Sinj. Želimo Gradskoj glazbi Sinj da uspije i da slušajući koračnicu ´Uspomena na Knin´, još više zavolimo Knin i sjetimo se pobjedničke Oluje i Prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana okružena generalima hrvatske vojske na slavnoj tvrđavi Knin, koja se počela graditi u 9. stoljeću, za vrijeme nastajanja starohrvatske države. Pojedini su hrvatski kraljevi u Kninu imali povremenu prijestolnicu, dok je kralj Dmitar Zvonimir imao stalnu. Tvrđava je živući spomenik kulture s muzejom, izložbenim prostorima i restoranom.
Dr. Franjo Tuđman prvi hrvatski predsjednik izrekao je na tvrđavi Knin ove riječi:
“Oslobađanje Knina znači više negoli samo osvajanje hrvatskoga područja i hrvatskoga grada. Znači stvaranje uvjeta za stabilnost hrvatske države za stoljeća unaprijed.”
O koračnici ´Uspomena na Knin´ svoje mišljenje iznio je prof. Grgo Grubišić, dirigent Gradske glazbe Sinj, prigodom simpozija održanog u Sinju 17. lipnja 2021. godine.
Evo što je rekao:
“Oko koračnice ´Uspomena na Knin´ nije bilo dostupnih faktografskih podataka glede datiranja nastanka samoga djela tako da ne preostaje drugo nego pretpostaviti da se njezin nastanak vezuje za period od 1937.-1939. i Kuletinovo kratko službovanje kao kapelnika tamošnjeg vojnog orkestra ondašnje vojske Kraljevine Jugoslavije stacioniranog u Kninu.
Primjereno okolnostima u kojima je nastala, a koje podrazumijevaju ponajprije okvire autorova profesionalnog angažmana kao i samog lokaliteta koji gradu Kninu kroz njegovu povijest oduvijek i primarno udjeljuje vojne uloge i konotacije…koračnica počinje uvodom izrazito vojničkog karaktera, melodijom signalnog tipa povjerenoj timbru solo trube (i krilnice) kao najasocijativnijem raspoloživom izražajnom sredstvu kad su u pitanju glazbeni uradci s vojnim prizvukom.
Nakon toga, čisto uvodnog dijela, slijedi neznatno kraći segment u kojem se postupno pojavljuju i ostali instrumenti te grupe, čime varirana solo melodija s početka biva upotpunjena harmonijskim gradivom na svom putu prema punom zvučnom profilu partiture.
Takva strukturna koncepcija odaje činjenicu kako Kuletin nije bio skladatelj sklon šablonama nego umjetnik kojem nije bio problem usuglasiti formu i sadržaj, poštivati donekle ipak pretpostavljene okvire i pri tom donijeti svoje ideje kao istinske okosnice povoda pa i razloga za nastanak nekoga njegova djela.
Nakon čvrstoga uvodnog te prijelaznoga gradacijskog među dijela slijedi onaj mirniji i gipkiji, gotovo plesnog karaktera, s mekšim melodijskim linijama u kojima opet nailazimo na perpetuiranu sklonost melodiji kao konstanti koja autora prikazuje osobom rafiniranije osobnosti u odnosu na one iz vojnih okvira ili tome slično.
Nadalje, kao pripremu pred trio Kuletin nas vodi kroz jednu složenu glazbenu rečenicu kojom energično dominira element poznat kao “bass figura” povjeren primarno limenim instrumentima nižega intonacijskog spektra potpomognuto i ponekim drevnim, srodnim prvenstveno po zvučnosti i registru. Za to vrijeme ostatak orkestra posložen u harmonijskoj podlozi zajedno s udaraljkama pulsirajućom ritmikom održava tenziju ususret završnom finalu. Trio je tradicionalno pozicioniran u subdominantni tonalitet, čime startno dobiva na tenziji unatoč mekšoj dinamici i ponovo melodiji kao ideji vodilji spretno namijenjenoj mekanom karakteru tzv.”chalume-au-registra” linije klarineta uz eufoniume kao limenog instrumenta srednjeg spektra s prikladnim zvučnim karakterom za navedeni moment.
Ritmička podloga zauzima ravnopravniju ulogu nego u spominjanom dijelu nakon uvoda s početka skladbe, čime se sada dade naslutiti onaj završni dio u kojem sve komponente ravnopravno i suvereno sudjeluju u ostvarenju ukupne zvučne slike.
Melodija je u tom finalnom dijelu naglašenija kroz veći broj instrumenata i grupa, dok je ritmički dio razigraniji variranjem u okviru same harmonije, čime nas dovodi nadomak percepciji da svjedočimo idejno dualnom glazbenom izričaju, u kojem više ideja simultano i skladno funkcioniraju.”
Sve bolesti dolaze iz unutarnje, duhovne razine ili bolje
rečeno – bolest tijela ne postoji, postoje samo unutarnji, duhovni i emotivni problemi
i nesređenosti i to se onda reflektira na bolest organizma. Kada se postignu
duhovni mir, balans, blagostanje i sreća, onda kreće i izlječenje tijela.
Pritom se ne smijemo identificirati s bolesti, ne smatrati
je nečim svojim nego je doživjeti kao izazov.
Sažetak je ovo i pouka sjajnog predavanja Anđe Marić koja je
u kninskoj knjižnici predstavila svoju pobjedu, točnije svakodnevne pobjede nad
multipla sklerozom zbog čega su je liječnici proglasili medicinskim fenomenom.
Anđi je, kako je rekla, bolest pomogla da postane bolja i ispunjenija osoba, da sredi svoj život i da postane bolji roditelj. Posjetitelji u knjižnici ostali su i nakon završetka predavanja u neformalnom druženju s ovom nevjerojatno hrabrom, odlučnom i pametnom ženom.
Popularna glazbenica i spisateljica Anđa Marić predstavit će večeras u 19 h u Narodnoj knjižnici – Knin knjigu “Moja revolucija u 365 dana” u kojoj opisuje borbu s multiplom sklerozom.
Knjiga progovara o hrabrosti, odlučnosti, samosvijesti, nepokolebljivosti i vjeri u život.
“Nakon dugo godina odlučila sam napokon izaći iz svog autoimunog ormara u kojem sam se skrivala od života, jer me je bilo sram što sam slaba i trebam pomoć… Odlučila sam se u svom životu pojaviti svakoga dana bez obzira na to kako se osjećala. Odlučila sam živjeti i pričati svoju novu priču o pobjedi i uspjehu koji sam sanjala. I kad nitko nije vjerovao u mene, ja sam vjerovala i u sebe i u svoj put. To moje putovanje i predanost rezultirali su ozbiljnom promjenom, revolucijom i osobnom evolucijom – postala sam žena kakva sam oduvijek htjela biti: dosljedna, predana, neslomljiva i ranjiva. Sada stojim na drugoj strani i mogu podijeliti svoje iskustvo. Nije bilo lako, neću lagati, ali moguće je.”, opisala je Anđa ranije svoju knjigu.
Srijeda, 20. ožujka s početkom u 19 sati vrijeme je za druženje s ovom sjajnom hrabrom ženom, spisateljicom i motivatoricom.
Svojevrsnu turneju koja će u naredna dva mjeseca obuhvatiti koncerte u pet gradova (Knin, Dubrovnik, Zagreb, Šibenik, Banja Luka) The Alibor započinje na domaćem terenu – u A3 u petak 22. 3. 2024.
The Alibor će koncertno predstaviti svoj nedavno objavljeni
prvi album „Stvari s izleta“, ali repertoar će obuhvatiti i nove stvari.
Otkrijte kako uživo zvuči album koji je već počeo dobivati
neobično lijepe recenzije. Evo nekih od njih:
„Palac gore za prvijenac The Alibora! Zanimljiva stilizacija
glazbe na tragu agresivnijeg alter rocka s robusnom gitarom i muskulativnom
ritam sekcijom uz mazne melodije… Mantrička snena neo-psihodelija… Poetika Joy
Divisiona i The Cure uz naglašeniju pop melodiju maznog vokala…“
Zlatko Gall – Parangall, 19. 02. 2024.
„Album „Stvari s izleta“ je odlično odsviran, suvremen,
moderan gitarski album koji zimi priziva proljeće, ljetni je koktel u sumrak,
jesenji je hod po šuškavom lišću, zimski je pejzaž uživanja u dalekim snježnim
vrhovima planina.“
Stanjili smo se, malo nas je ostalo u ovom gradu, ali rade se lijepe stvari koje oplemenjuju i olakšavaju život. I koje su bolje od zurenja u mobitel.
Jedna od njih je i koncert Zagrebačkog kvarteta koji je večeras u Staroj knjižnici donio pravu radost za sve ljubitelje glazbe.
Svirali su ovi majstori večeras skladbe Dmitrija Šostakoviča, možda najznačajnijeg skladatelja 20. stoljeća, ali i našeg glazbenog velikana prošlog stoljeća Igora Kuljerića. Bio je tu i lijepi izlet u doba baroka uz hrvatskog Mozarta Ivana Manu Jarnovića.
Dobra kninska publika (da, Knin ima publiku za koncert klasične glazbe, saznali smo to večeras) izvukla je Zagrebački kvartet na bis i ispratila ih dugim pljeskom.
Sinoć je u Galeriji Kninskog muzeja otvorena je izložba fotografija naziva “Žena je…”
U fokusu
ove izložbe je žena promatrana kroz objektiv druge žene, točnije 11 članica
Fotokluba Šibenik.
Posjetiteljima
izložbe se uvodnim riječima obratio Ante
Šimić, ravnatelj muzeja, a o izložbi je govorio Željko Krnčević predsjednik
Fotokluba Šibenik, koji je naglasio da je izložba posveta ženi i njenoj ulozi i
značaju u društvu.
Doista je trijumfalno Damir Karakaš „odvozio“ večer u kninskoj
knjižnici koju će oni koji su došli pamtiti kao možda i najbolju do sada što se
tiče književnih večeri.
Pričao je Damir o svojim knjigama, o književnosti i njenoj
važnosti u površnom i efemernostima ispunjenom svijetu u kojem živimo, o svom
nevjerojatnom životu još luđem od njegovih knjiga… Svirao je Karakaš u
knjižnici i harmoniku, kao nekoć na ulicama Pariza, crtao ljude iz publike,
otkrivao svoju intimu i dobro se (citiram ga) zaje.avao. I sve to u jednom dahu
koji je trajao sat i pol vremena.
Čisto uživanje.
Ovo kninsko predstavljanje bilo je vjerojatno i zadnje
Karakašovo jer mu je, kaže, sve to postalo naporno nakon što je svoje knjige
predstavljao po cijeloj Europi.
Puno je poziva i dobro plaćenih angažmana odbio, ali Knin,
kaže, nije mogao odbiti jer je čuo da se tu rade dobre stvari.
Nažalost, posjeta nije bila na razini. Nju je najbolje
komentirao sam Karakaš: „Tko nije došao, njegov problem“, ali na kraju se oni koji
to organiziraju zapitaju ima li uopće smisla to što rade.
Živimo u nekom ružnom vremenu gdje su ljudi (a posebno oni
mladi) izgubili fokus, gdje su obuzeti kratkim efemernim videima u koja bulje
na ekranima pametnih telefona dok im je stvarnost postala predugačka i dosadna,
a kulturna događanja nešto posve strano, odbojno i nepotrebno.
U takvom vremenu nekad je frustrirajuće organizirati kulturna događanja. Ali da ćemo odustati, nećemo…
Kninski bend The Alibor objavio je 12. veljače svoj prvi album “Stvari s izleta” na digitalnim platformama Spotify, Apple Music, YouTube, Bandcamp i Tidal.
Nakon lijepih recenzija albuma, a posebno one Zlatka Galla – najpoznatijeg i najcjenjenijeg hrvatskog glazbenog kritičara i recenzije Igora Čoke za portal Lupiga te nakon što su se pjesme kninskog benda zavrtile na mnogim radijima u Hrvatskoj i regiji, bend kreće s koncertima, odnosno s koncertnom promocijom albuma.
Prvi koncert je u A3 u Kninu 22. 3., slijede Dubrovnik (Lazareti) 6. travnja, Zagreb (Močvara) 23. travnja i Banja Luka (Hotel Tesla) 25. svibnja.
Stara knjižnica večeras je bila krcata. Brojni Kninjani došli su poslušati predavanje dr. Semira Osmanagića o piramidama koje je potrajalo skoro dva sata.
Ovaj nezavisni istraživač i publicist, dosta popularan među pukom, predstavio je svoje teorije o piramidama kao energetskim strojevima.
Posebno se osvrnuo na piramide u Visokom i tunele Ravne predstavljajući rezultate provedenih raznih mjerenja – od struktura vode, preko negativnih iona do nekih sasvim novih energetskih parametara, ali i govoreći i o iskustvima ljudi koji su posjećujući kontroverzno otkriće u srcu Bosne doživjeli duhovne i zdravstvene promjene i blagodati.
Ne ulazeći u to je li ono što Osmanagić govori znanstveno utemeljeno ili ne, očito je da je ljudima drag i da ljudi vole tematiku kojom se bavi.
Zašto ljudi toliko vole i Mišaka i Osmanagića?
Je li riječ o potrebi bijega suvremenog čovjeka od vulgarno materijalnog i vulgarno racionalnog svijeta u kojem živimo, odnosno svojevrsnoj potrebi za metamistikom ili ljudi u onome što Krešo i Semir pričaju prepoznaju skrivenu i zatajenu istinu – zapravo nije ni bitno.
Jesu li iskustva ljudi koji su bili u Visokom (a dosta ih je danas u publici diglo ruku na pitanje jesu li bili tamo) plod autosugestije ili stvarno tu nečega ima – također nije pretjerano bitno.
Previše kao civilizacija imamo potrebu za egzaktnim i čvrstim odgovorima i dokazima. A nekad se samo treba prepustiti doživljaju. Pa i doživljaju negativnih iona u tunelima, zašto ne?
Ja osobno – preporučujem.
Tekst i foto: Ivica Šimić
Više fotografija pogledajte na FB stranici Narodne knjižnice Knin
Tri žene u tridesetima, potpuno različite i potpuno razočarane u ljubav složile su se večeras oko jedne stvari “Ne treba izlaziti s oženjenim muškarcima! Naročito ne ako su debeli vegetarijanci.”
Biba, Maca i Glorija koje igraju sjajne glumice Martina Stjepanović Meter, Selma Sauerborn i Mia Krajcar svaka se na svoj neobičan način suočavaju se sa životnim izazovima.
Pod redateljskom palicom Marija Kovača priče ovih suvremenih žena koje su se više puta opekle i bile povrijeđene, istovremeno su nasmijale i dirnule kninsku publiku opet prepune Stare knjižnice.
Dugi pljesak za svoju izvanrednu izvedbu dobile su jučer Mladena Gavran i Ana Vilenica za predstavu “Sladoled” koju su odigrali pred punim gledalištem male scene u Staroj knjižnici.
Glumice ovako visokog ranga bi vrhunski odigrale i tekst telefonskog imenika, a s obzirom da je autor teksta najizvođeniji hrvatski pisac u zemlji i inozemstvu Miro Gavran, a redatelj predstave Boris Svrtan uz kojega se vežu brojne glumačke i redateljske uspješnice – cijeli proizvod je jedno malo umjetničko remek djelo.
Prikazale su Mladena Gavran i Ana Vilenica u sat i pol vremena cijeli jedan ljudski život, odnosno živote majke i kćeri ispreplićući trenutke komedije i drame i uvlačeći publiku u čarobni svijet kazališne mašte.
Publika oduševljena, a čuli smo kasnije – i glumice iskreno oduševljene kninskom publikom.
Kninska publika u Staroj knjižnici sinoć uoči predstave
