Privatizacija na hrvatski način: Iz Kninjanke odneseno sve, od igala, preko strojeva do instalacija
Tekstilna tvornica Kninjanka d.d., u kojoj je nekad radilo 800 krojačica, još je jedan primjer neuspjele pretvorbe i privatizacije. Od 1997. godine kada je privatizirana, tvornica je radila samo u razdoblju od siječnja do prosinca 2000. godine. Radnici još nisu dobili plaće, piše Tris.com.
Revizija pretvorbe i privatizacije napravljena je 2004. godine i ona za pretvorbu kaže da je obavljena u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. S obzirom da je Društvo u svim godinama nakon pretvorbe poslovalo s gubitkom, da su joj povećane obveze, da ne proizvodi od 2000., da je broj zaposlenika sa 800 od 1990. godine smanjen s na četiri zaposlenika koncem 2003., revizija je još prije deset godina ocijenila da nisu ostvareni ciljevi propisani odredbama članka 1. Zakona o privatizaciji. I nikome ništa. Da situacija bude još strašnija, radnici koji su 2000. godine bili nakratko zaposleni u Kninjanki još uvijek nisu dobili svoje plaće. U ostacima nekada slavne tekstilne tvornice dočekala nas je nekolicina tekstilnih radnica i radnika, koji su počeli gubiti svaku nadu.
– Sve donedavno smo očekivali da će se ponovno pokrenuti proizvodnja, da ćemo šivati odjeću i ovdje zarađivati svoj kruh. Ali, kad su prije nekoliko godina počeli iz tvornice odnositi stvari, prestali smo se nadati poslu. Sad bi nas veselilo i da dobijemo zaostale plaće, koje čekamo već gotovo 14 godina – kažu nekadašnje krojačice Vesna Tojčić (56) i Dušanka Anić Kaliger (58).
Njih dvije u se u ovoj tvornici zaposlile kao jako mlade djevojke, još davne 1974. godine. Radile su sve do rujna 1990. godine, do izbijanja rata. Nakon godina progonstva koje su provele u Primoštenu i Splitu, vratile su se u Knin.
– Nakon Oluje došle smo u tvornicu pogledati što je s našim radnim mjestima. Sve je bilo tu, na svom mjestu, i šivaće mašine i igle i konci. Mogli smo u kolovozu 1995. sjesti i početi šivati. Međutim, za to smo čekali skoro pet godina, a kad smo napokon počeli, vrlo brzo smo prestali. Na koncu ni sve plaće nismo dobili – priča nam Vesna Tojčić.
Posljednji put se rad šivaćih strojeva u Kninjanki čuo 2000. godine. Kotlovničar i domar Zdenko Milanović (55) ostao je u tvornici još nekoliko godina i bio je njen posljednji radnik.
– Iako su plaće davno prestale dolaziti, ja sam godinama nastavio dolaziti na posao, zato jer blizu stanujem i jer sam se uvijek nadao. Velik je to prostor i uvijek je bilo što za raditi na održavanju. Ja i direktor Milan Grahovac ostali smo posljednji. Onda je došao taj 21. veljače 2005. godine. Više me nisu trebali i ključ sam predao direktoru. Tada je sve krenulo nizbrdo. Počeli su dolaziti automobili. Najprije su odnijeli gotove proizvode, 1500 hlača, suknji i drugu odjeću, pa onda sve ostalo. Odnijeli su 300 šivaćih strojeva, pegle, namještaj i sve ostale pokretne stvari. Zatim su na red došli klima uređaji, šahtovi, cijevi i ostale instalacije. Na koncu su odnijeli i limove s krova, tako da su sada od vlage počeli i zidovi propadati – kaže Milanović, pokazujući opustošene pogone.
– Ja sam tvornicu ostavio čitavu, spremnu za početak proizvodnje. Pogledajte je sad – kaže Milanović kojem Kninjanka na ime neisplaćenih plaća duguje više od 200.000 kuna.
Kad su počeli odnositi sastavne dijelove zgrada on i drugi radnici dodatno su se preplašili da nikada neće vidjeti svoje davno zarađene plaće.
– Da smo prodali završenu odjeću, igle i konce, mogli smo se naplatiti. Danas više ništa nije ostalo. Dokad ćemo čekati? Dok odnesu i zemlju na kojoj je tvornica sagrađena? – pita se bivša krojačica Edita Milić.
Radnici upisali hipoteku na zgradu Kninjanke U ime 32 radnika, kojima je Kninjanka d.d. na ime neisplaćenih plaća ostala dužna nešto više od milijun kuna, spor na Općinskom sudu u Kninu pokrenula je trogirska odvjetnica Merica Miše. Još 2003. godine radnicima isposlovala presude i pokrenula ovrhu. Potraživanja je pretvorila u hipoteku.
– Kako Kninjanka više ne postoji, na ime dugovanja prema radnicima upisali smo hipoteku na zgradu. Temeljem fiducijarnog ugovora, koji je bio potpisan kao osiguranje kredita od nekih dva milijuna eura, vlasnik je postala Jadranska banka. Ona je već jednom pokušala prodati zgradu, po procijenjenoj vrijednosti od 30 milijuna kuna, ali nije bilo zainteresiranih. Tko u međuvremenu što donosi i odnosi iz zgrade sada je stvar banke, ali mi zbog hipoteke možemo biti relativno sigurni u naplatu. Upravo očekujemo da Općinski sud u Kninu sazove ročište s kojeg će biti ponovno oglašena prodaja zgrade – rekla nam je odvjetnica Miše.
Prema njenim riječima, radnici će kad tad doći do svojih plaća. Radnicima ostaje samo čekati. I prestati se nadati poslu.
Izvor: Tris.com (Hrvoslav Pavić)
Foto: Hrvoslav Pavić