Kultura nas još održava gradom


Divno je sinoć bilo izići u grad na dva kvalitetna kulturna događanja na koja bih i da sam u Zagrebu s guštom izišao. I nekako sam se, baš zbog toga, sinoć i osjećao kao da sam u Zagrebu.

Fantastični Akademski zbor zagrebačkog Filozofskog fakulteta “Concordia Discors” u kojem je bilo i naših Kninjanki i Kninjana u prelijepoj i akustičnoj dvorani Studentskog doma donio nam je sve čari višeglasnog zborskog pjevanja. Sve pohvale za izbor pjesama, za aranžmane, za posložene glasove, za energiju i atmosferu. Bio je užitak slušati i gledati. Nekoliko pjesama izvela je i ženska klapa Sorelo. Isto, za svaku pohvalu.

Poslije toga je jednak užitak bio slušati Davora Rostuhara koji nam je govorio o svom putu na Južni pol, o psihičkim i fizičkim pripremama, o borbi s vlastitim demonima, o krizama. Imali smo privilegiju pogledati i dokumentarac koji će na HTV-u premijeru imati tek za Božić te popričati s ovim izuzetnim pustolovom i putopiscem.

I nije to kraj kulturnih događanja za ovaj vikend. Večeras u 19 sati na Pučkom učilištu čeka nas koncert klasične glazbe (Mateje Šarlije na flauti i Pedra Ribeira Rodriguesa na gitari), a u 20 sati u Mozartu Filozofski cafe. Sutra u 19 sati u dvorani Studentskog doma imat ćemo opet koncert klasične glazbe (gudačkog kvarteta Spalato uz gosta tenora Božu Jurića Pešića), a u 22 sata u A3 koncert benda Charlie’s Flaw, drugoga benda pjevačice popularnog Markiza.

Kulturnih događanja ko’ u priči…

Jako je bitno da Grad ovoliko inzistira na kvalitetnoj kulturi i to iz dva razloga. Prvi razlog je iseljavanje. U situaciji kada se broj stanovnika prepolovio te i dalje rapidno pada, kada ulice izgledaju avetinjski prazne, kultura nas podsjeća da još živimo u gradu.

Drugi razlog je dominacija šunda, šarene laže, površnosti, plošnosti i nezahtjevnosti u cijelom društvu – kao globalni problem koji je u provincijama poput Knina još izraženiji. U takvom okruženju promocija vrijedne, relevantne kulture je osigurač, ona drži ravnotežu da ne potonemo na dno kace.

Jer, osim pada stanovnika, zadesio nas je i val šunda. Evo i konkretnog primjera. Prije desetak godina za koncert kvalitetnog, ali neafirmiranog benda u A3 prodalo bi se 170 ulaznica. Danas se proda 40. Četiri puta manje. Nije toliko stanovnika iselilo nego šund i šarene laže – dominiraju.

Cajke neću ni spominjati. Prije desetak godina ih u gradu gotovo nije ni bilo, a danas vladaju.

Koncert zbora Concordia Discors prije deset godina mogao je okupiti 500 ljudi i mogao se održati u dvorani srednje škole. A na Rostuharu ne bi bilo 40-ak ljudi kao sinoć nego bi dvorana veleučilišta bila puna. Ali, tu smo gdje smo.

Ovakav pristup, ovakva ofanziva kvalitetnom kulturom kakvu radi Grad skupa sa pojedinim vrijednim udrugama i ustanovama nas čuva, održava nas još gradom.

A iseljavanje ljudi je trend. Kao i svaki drugi društveni trend on ima svoj početak i svoj kraj. Na lokalnoj razini ne možemo puno utjecati na taj trend. Ali možemo grad održavati – gradom. Ne dati da postane palanka.

Ivica Šimić

Izbornik