Sortiraj po:
Pogledaj:
  • Naslovna
  • Arhiva za kategoriju "Crtice iz povijesti i zemljopisa"
  • (  »   Page 2)

Kategorija: Crtice iz povijesti i zemljopisa

Crtice iz povijesti: Srednji vijek u Kninu: Kraljevi, vitezovi templari, vile…


Život u srednjem vijeku u Kninu bio je prilično živahan, grad je bio prijestolnica kraljeva, meta raznih vojski i vitezova, mjesto posjeta careva…

Evo nekoliko crtica o tome kako je to bilo u Kninu u srednjem vijeku.

Kraljevska palača na tvrđavi

Knin je u nekoliko navrata bio privremena ili stalna prijestolnica hrvatskih kraljeva. Središte te vlasti bila je palača, odnosno kraljevski dvor.
Povjesničar S. Antoljak pretpostavlja da su hrvatski vladari imali u Kninu svoju palaču, a njihovi velikodostojanstvenici veće ili manje kuće u samoj tvrđavi, ali i izvan grada.

U Kninu je stolovao i hrvatski biskup tako da je Knin bio sjedište Crkve u Hrvata.

U slučaju rata na tvrđavi i kralj i građani

Uz kralja i kraljicu, u dvoru koji se nalazio na tvrđavi bili su i kraljevska posada na čelu sa županom, kraljevska pratnja i kraljevska kancelarija na čelu s biskupom.
Kninjani su živjeli ispod tvrđave, u podgrađu, osim u slučaju rata, kad su se svi sklanjali u tvrđavu.

Zmajevi i vile

Kako piše veliki autoritet po pitanju povijesti srednjeg vijeka Jacques Le Goff u Europi je srednji vijek bio obilježen spojem poganske mitologije i kršćanstva. Tako su, piše on, srednjovjekovni Europljani istodobno izvršavali crkvene pokore te s druge strane vjerovali u zmajeve, divove, vještice, patuljke, vile, jednoroge, sirene, vukodlake, čudesne stijene, izvore i stabla, solsticije i pomračenja mjeseca. Takva srednjovjekovna vjerovanja o kojima piše Le Goff u Kninu su žilavo živjela i nakon srednjeg vijeka što svjedoči Alberto Fortis u knjizi iz 1774. godine. Čak su se i u 20. stoljeću u kninskoj okolici održalo srednjovjekovna vjerovanja u postojanje vila i mitskih bića.

U Kninu Sabor i glavni sud za Hrvatsku

I nakon što je Knin prestao biti prijestolnicom, ostao je važan grad.  U njemu je u 12. stoljeću stolovao Herceg, član ugarske kraljevske kuće koji je u Hrvatskoj zamjenjivao kralja te koji je namještao banove, sazivao sabore, dijelio plemstvo i vodio vojsku u rat. On je stolovao naizmjenično u Kninu i u Zagrebu. U Kninu se sazivao Sabor te je u njemu zasjedao i banski sud za Hrvatsku. U Kninu je postojao i županijski sud, a sudilo se po hrvatskom običajnom pravu koje je imalo najjaču tradiciju baš u Kninu.

Knin u posjedu Vitezova Templara i Katara

Mnogi su se bojevi vodili na kninskoj tvrđavijer Knin je bio privlačan mnogima. Pa tako i čuvenim, tajanstvenim Vitezovima Templarima.

Sir J. Gardner Wilkinson u svom djelu Dalmatia and Montenegro iz 1848. godine piše kako su Vitezovi Templari za kratko u svom posjedu imali Knin i to od 1300. do 1312. godine. Prethodno je Knin bio u rukama, također zagonetnih Katara.

U Kninu i car Žigmund Luksemburški

Knin je koncem srednjeg vijeka posjetio i car.

Sir J. Gardner Wilkinson piše kako je ugarskp-hrvatski kralj i kasniji car Svetog Rimskog carstva Žigmund Luksemburški na putu iz Dubrovnika 1396. godine posjetio Knin.

Toliko za ovaj put. Sa crticama iz kninske povijesti nastavljamo i idućeg vikenda.

Tekst preuzet iz knjige Ivice Šimića u pripremi “2025 godina grada Knina”

Pariški slikari Avelot i Neziere nakon posjete Kninu,1894: Kninjani su najhrabriji i najpraznovjerniji ljudi na svijetu


Sllikari iz Pariza, Henri Luis Avelot i Joseph de la Neziere posjetili su 1894. godine Knin. U ovoj crtici iz povijesti donosimo njihove dojmove o Kninjanima te njihove crteže Knina.

“Iako Vlada ima razloga nadgledati stanovnike Knina kao ratoborne i neposlušne podanike, to su, ipak, vrlo pošteni ljudi kod kojih se stranac nema čega bojati. Najčudnije je što se, bez obzira na svoju zastrašujuću prirodu, sami tresu svaki čas; boje se natprirodnog, zlih duhova, “zla oka”. Oni su istovremeno i najhrabriji i najpraznovjerniji ljudi na svijetu”, pišu u svom putopisu Avelot i Neziere te se dotiču i zabrane nošenja oružja, koju su Kninjani izigrali.

“Austrija je zabranila stanovnicima Knina nositi oružje. Imaju samo handžare s ručkom od kosti, navodno kao noževe za dnevnu upotrebu (ovi noževi dostižu doduše veličinu jatagana) i kliješta od oštrog čelika, navodno da uzmu žeravice s ognjišta da pale lule, ali služe zapravo kao zastrašujući bodeži. Ponosni što su toliko lukavi da izbjegnu zakon, stanovnici Knina često se zabavljaju vađenjem svojih malih oruđa za domaćinstvo koja izgledaju kao da će vam probosti trbuh. Vrlo nevina zabava!”, sarkastično zaključuju Avelot i Neziere koji opisuju i kako su stigli u Knin.

“Dalmacija je dobila prije nekoliko godina svoju prvu željeznicu koja povezuje Šibenik i Split s dionicom do Knina, velikog grada unutrašnjosti. Iako je mučno zatvoriti se u malim vagonima kad je vrućina, ipak je vožnja od Šibenika do Knina ugodna. Vlak ide s mudrom sporošću, kolodvori su uglavnom očaravajući s bujnim lozama, a kondukteri vlaka, polaskani što imaju Parižane među svojim putnicima, sjedaju kod njih i časte ih najintimnijim priznanjima “, otkrivaju u svom putopisu iz 1894. godine Avelot i Nezeire.

Izvor: Svein Monnseland – Dalmacija očima stranaca

Kako je 1875. francuski pisac Yriatre u Kninu doživio tajnoviti napad


Kninska tvrđava 1875U ovoj crtici iz povijesti donosimo doživljaj francuskog pisca, slikara i urednika Le Mondea, Charlesa Yriartea koji je 1874. godine posjetio Knin te tamo bio tajnovito napadnut.

Evo što piše Yriatre koji je u Knin došao 16. listopada 1874. godine:

“Knin je jedno od najslikovitijih mjesta u cijeloj Dalmaciji. Jedna loša gravura na koju sam naišao listajući neki putopis u meni je probudila želju da posjetim taj grad…

Bio sam smješten u svratištu skromna izgleda u kojem sam živio u priličnoj oskudici. Prva noć bila je osobito zlosutna: spremala se kiša i u strahu za urod morlačke su dvokolice hitale jedinom ulicom u Kninu, uz glasne urlike i psovke vozača koji su se vrijeđali u tmini.

Nakon bijedne večere u velikoj sali, niskog stropa i loše osvijetljenoj, zgodna djevojka u narodnoj nošnji gestama me uputila ka klimavim stepenicama koje vode do tri sobice s izlazom na drveni trijem…

Oko dva ujutro učinilo mi se da je kuća napadnuta kamenjem. Instiktivno sam skočio, zgrabio revolver i bosonog se sklupčao kraj prozora vireći kroz pukotinu na punim žaluzinama; u dubokoj sjenci zapazio sam tri spodobe koje su se potiho došaptavale i bacajući kamenje na moj prozor izvikivali tri puta za redom: ‘Začari! Začari! Začari!’ To je trajalo više od pola sata i kako se u međuvremenu kiša pretvorila u pravi prolom oblaka napadači su se, umorni, povukli. Nikada nisam uspio saznati kakva se iza toga krila tajna…”, piše francuski pisac i slikar Charles Yriatre.

Izvor: Charles Yriatre, Le Tour de Mond, 1875.

Slika: Opći pogled na Knin, s Vrličke ceste, Charles Yriatre, 1875.

Galerija starih crteža Knina i okolice te stanovnika ovog kraja – od 1848. do 1919. godine


Donosimo vam galeriju starih crteža Knina i okolice te stanovnika ovog kraja nastalih od 1660. do 1919. godine. Crteže su naslikali redom stranci i to putopisci, etnografi, prirodoslovci i pustolovi koji su se zatekli u Kninu i kninskom kraju.

Fotografije su preuzete iz knjige norveškog slavista Sveina Monneslanda “Dalmacija očima stranaca”.

Pogledajte veliku galeriju starih slika Knina


Donosimo vam galeriju od 118 starih slika Knina.

Riječ je o slikama iz privatne kolekcije Gorana Zelića te fotografijama sa internet stranice Galerija Knina. Za objavljivanje ovih fotografija dobili smo dopuštenje vlasnika.

Galeriju pregledavate tako da kliknete na prvu sliku i svakim daljnjim klikom otvorit će vam se nova.

Uživajte!

Crtica iz povijesti: O kninskim ženama iz davnina


žena kninskoga kraja, 1770. gDok Rimljani još nisu okupirali ovo područje, na sjevernom dijelu brda Spas po mnogim povjesničarima i putopiscima (Fortis, Bulić, Matutinović, Lovrić) nalazio se ilirski grad Arduba koji je bio poznat kao zadnji ilirski grad koji je pao u ruke Rimljana nakon velikog otpora njegovih stanovnika u bitci koja se dogodila 9. godine prije Krista.

Po tim pretpostavkama, osvajanjem od strane Rimljana, Arduba postaje Ninia (a kasnije Tenen, odnosno Knin).

Upravo u toj velikoj bitci stanovnika Ardube s Rimljanima, 9. godine prije Krista, prvi put se spominju kninske žene.

Rimski kroničar Dion Kasije, nakon što je slomljen otpor Ardube piše: „Ponosne ilirske žene sa djecom u naručju bacaju se za zidina grada u vatre koje plamsaju svud okolo te u rijeku samo da ne postanu rimske robinje. Istovremeno, njihovi muževi, ilirski ratnici oduzimaju sebi život svojim mačevima…”

O ženama iz kninskog kraja piše i mletački putopisac Alberto Fortis 1774. godine.

U ovom kraju tada su se često događale otmice djevojaka. No, otmičari su nailazili na žestok otpor, piše Fortis.

„Kad bi se dogodila otmica, mlada djevojka se dobro branila, jer jakost žena iz ovih krajeva redovito malo zaostaje za jakošću muškaraca“, stoji u Fortisovom putopisu.

No, Fortis o ženama s ovoga područja ima i riječi koje nisu baš lijepe.

„One se drže donekle uredno prije udaje, ali pošto steknu muža, potpuno se prepuštaju nečistoći kao da žele opravdati prezir kojemu su izvrgnute“, piše venecijanski putopisac koji nema lijepih riječi ni za neudane djevojke.

„Djevojke ne šire ugodan miris jer obično mažu kosu maslom koje se lako užeže pa već izdaleka hlapi najneugodnijim smradom što može raniti nos otmjena čovjeka“, veli mletački putopisac.

Žena kninske krajine je, po povjesničaru Pašku Paiću, bila većinom lijepa, snažna i bujna. „Kako sa čovjekom dijeli trud i nevolje i obavlja najteže poslove, a osim toga se premlada udaje, prerano ostari“, piše Paić.

Ovdje donosimo i crtež žene iz kninskoga kraja nastao oko 1770. godine.

Izbornik