Turski putopisac 1660. piše kako su Turci obranili Knin “sasjekavši muhamedanskim mačem 47 tisuća nevjernika”
Turski putopisac Elvija Čelebi, poznat i kao Elvija Ćelebija (1611. – 1679.) objavio je 1660. godine djelo u 10 tomova nazvano “Putopis”. Kao što i naslov kaže, riječ je o pravom putopisu nastalom nakon autorovog putovanja Europom i Azijom. U petom tomu autor govori i o Kninu.
Ćelebija piše da je Knin osvojio Gazi Malkoč beg 1553. godine (historiografija kaže da je to bio Husrev beg i da je to bilo 1522. godine).
Piše tako Ćelebija da je Gazi Malkoč beg ključeve grada stavio u futrolu iskićenu draguljima i poslao ih Sulejmanu Veličanstvenome.
Ćelebija je prilično impresioniran Kninom i tvrđavom:
“Ovaj visoki grad je jaka tvrđava koja leži na najvišem vrhu jedne nepristupačne žuto-crvene klisure s koje se on diže do nebeskog vrha i na kojoj se legu orli i sokolovi. Ravni su mu samo gradovi Mardin i Amadija u Mezopotamiji”., piše turski putopisac.
Nejasno je doduše zašto je kninsko brdo Spas na kojem se nalazi tvrđava tada bilo žuto-crveno.
Piše Ćelebija i o tome kako je Fazli paša potukao Mlečane i uskoke koji su pokušali osvojiti Knin od Turaka (s ovim se slaže i histopriografija – ovaj događaj zbio se 1654. godine).
Evo što piše Elvija Ćelebija:
“Mletački general došao je pod ovaj grad Knin s 20 tisuća vojnika, pješaka i konjanika. Pokupivši uz to sve uskoke koji su se nalazili u okolici Knina, on je imao 90 tisuća pristaša i sa sedam strana je opsjeo Knin te ga je nemilosrdno tukao topovima.
Kad je Fazli paši stigla ta strašna vijest, on je odmah istoga dana okupio 20 tisuća muslimanskih vojnika i ulogorio se na Livanjskom polju. Tu je skupio još 20 tisuća vojnika. Zatim je, s Božjom pomoći, s 40 tisuća izabranih lakih vojnika brzim maršem krenuo prema Kninu tako da su o ponoći ležali u blizini Knina pritajeni u jednom vrbiku.
Iz Banje Luke mu se pridružio Gurdži Mehmed Ćehaja s još pet tisuća vojnika.
Svi oni, odmah po dolasku u Knin, uhvatili su se u koštac s neprijateljem i uz pomoć Božju udarili muhamedanskim mačevima tako strašno da su za jedan čas posjekli 47 tisuća nevjernika, a ostale natjerali na bijeg u planine.
Zatim sa svim ratnicima pođoše u potjeru za neprijateljem koji je bježao. I kad su sa svih strana doveli deset tisuća živih, srditih, umornih, ranjenih i zdravih neprijatelja pred Fazli pašu, on je vojskovođe nagradio svečanim odorama i čelenkama.
Fazli paša je svekolike glave, neprijateljske kapetane, njihove zastave, barjake i medalje s križevima, orgulje i trumpete – s jednim radosnim izvještajem – poslao Porti (u Istanbul) i grad Knin spasio od neprijateljske opsade. Ja, siromah, istina, nisam bio s Fazli pašom u ovom sretnom boju, nego su mi to sada, kada sam vidio ovaj grad Knin, ispričali. Bogu hvala da je ostvarena jedna ovako veličanstvena pobjeda.”, piše Elvija Ćelebija 1660. godine.
Ivica Šimić