Kao uvod u ovaj tekst citiram dio statusa kojeg je objavila facebook stranica “Vatrogasci – oni su naši heroji”:
“Moramo razviti svjesnost odgovornosti za riječi koje izričemo. Te riječi mogu nekog povrijediti, mogu širiti mržnju i histeriju, mogu činiti zlo. Te riječi su razornija iskrica u mnogo žešćem požaru od ovih koji haraju Dalmacijom. Jer, nažalost, strah me da je količina te ludosti dovoljna da se ‘ovi’ skupe u rulju i krenu na linč paleći ‘onima’ sela, aute, njive…”
Ovo je samo dio statusa sa facebook stranice “Vatrogasci – oni su naši heroji” i odlično opisuje koliko može naštetiti izrečena, odnosno napisana riječ. Vatrogasci su ovim statusom dali lekciju i medijima i facebook borcima.
Doista, danas kada svi imamo pristup velikom i svemoćnom internetu, trebamo biti odgovorni za ono što napišemo. To vrijedi i za pojedince na facebooku, ali posebno za medije.
Osim onoga što bi trebali biti – informativni servis za građane, mediji mogu činiti i puno zla.
Mediji mogu kreirati spinove i raditi spletke.
Mediji mogu ocrniti i difamirati pojedinca kojemu to može uništiti život, kako na karijernom i poslovnom, tako i na obiteljskom, osobnom i zdravstvenom planu.
Mediji svojim napisima mogu direktno ili indirektno pozvati na linč, kako pojedinaca, tako i skupina ili pripadnika cijele jedne nacionalnosti, rase ili vjeroispovijesti.
Mediji, ukratko, mogu nanijeti zlo ljudima. A jedini osigurač da tako ne bude jest odgovornost za napisano/izrečeno. Ta odgovornost predviđa posljedice napisanoga i kao takva predstavlja osigurač.
Požar u Kistanjama (jedan od pedeset u Hrvatskoj koji je izbio u zadnjih 20 sati) izazvala su dva maloljetna delikventa srpske nacionalnosti. Hrvatski portal koji ne spada među najčitanije objavio je na osnovu ovoga naslov “Konačno dokazano: Srbi pale po Dalmaciji”.
Zamislite da najpraćeniji mediji poput HRT-a, Nove TV, RTL-a, Jutarnjeg, Večernjeg i Slobodne “opale” taj naslov. Kakve bi to posljedice imalo? Bi li u takvoj histeriji nastradali nedužni ljudi? Bi, vjerujte!
Primjer neodgovornosti u medijima je i naslov u tjedniku Srpskog narodnog vijeća – Novostima “Lijepa naša lijepo gori”. Ok, riječ je o satiri, ali potpuno nepotrebnoj, promašenoj i neodgovornoj.
Mediji su kao automobil. Ako neodgovorno vozite automobil i pretječete tamo gdje ne biste trebali, posljedice mogu biti grozne. Taj automobil postaje bomba koja će nekome nauditi. A puno pogubnija bomba od automobila mogu biti mediji.
No teško je uopće apelirati na odgovornost za napisano kad je općenito stanje u medijima katastrofalno i jadno.
Stanje u medijima i novinarstvu nikad nije bilo gore. Na državnoj razini mediji su ovisni o raznim centrima moći, o interesnim skupinama, o oglašivačima, o idelologiji, o političkim strankama, o korporacijama, o državnoj vlasti, o stranim centrima moći. Na lokalnoj razini ovisni su i o lokalnoj vlasti. I na jednoj i na drugoj razini neovisni novinari postaju ovisni zbog straha za vlastitu egzistenciju.
U nekim slučajevima mediji ne samo da su ovisni nego određenim interesnim skupinama predstavljaju sredstvo za obračunavanje s neistomišljenicima i protivnicima.
Također, mnogi mediji objavljuju sve više smeća s clickbait naslovima kako bi imali više klikova i više potencijala za reklamu. Dobro je kad je sadržaj takvih članaka samo trivijalan, no nerijetko on je i opasan. Primjer takvog naslova je: “Traje teroristički napad na Hrvatsku, a svi šute: Našli smo ampulu s fosforom na požarištu”. Ispostavilo se da je ta ampula bila dječja igračka.
U takvom stanju u medijima pojam odgovornosti za izrečeno/napisano je često nepoznat ili nebitan.
A granicu negdje ipak treba postaviti. Ne smijemo u medijima nikome nanositi zlo. Ni pojedincima ni skupinama. Ne smijemo direktno ili indirektno nikoga ugroziti, ne smijemo direktno ili indirektno rasplamsavati mržnju i pozivati na linč.
Nastradat će nedužni ljudi, a glavni krivci bit ćemo mi – mediji.
I. Š.
