Veličanstveno nepredstavljanje knjige Damira Karakaša
Da, ovo u knjižnici uopće nije bilo predstavljanje knjige. Kaže Karakaš da ne radi klasična predstavljanja knjiga, a kad prosječni građanin čuje da je negdje tamo neko predstavljanje knjige – neće ni doći.
Karakaš je nepredstavljanje započeo sviranjem harmonike pa smo čuli malo tanga, pa malo crossovera Brahmsa i balkanskog etna.
A onda je uzeo flomaster i krenuo crtati po hamer papiru. I naslikao đavla koji je bitan protagonist njegovog novog romana „Sunčanik“ kojeg je nepredstavljao.
Đavao trenutno najviše boravi na društvenim mrežama, usputno je spomenuo.
I pričao je onda Karakaš urnebesno smiješne, opskurne, bizarne i nevjerojatne zgode iz svog života. O pješačenju mračnom šumom punom vukova s nagradom Grada Brinja u jednoj i svinjskoj glavi u drugoj ruci i o penjanju bez zaštite liticom na kojoj mu se „oduzimaju“ ruke i noge.
Pričao nam je i priče za koje je čuo od drugih – o čovjeku koji isto ide šumom do kuće i kojega stalno prati vuk, o tome kako nadomak kuće vidi u njoj smrt koja ga čeka, o tome kako na kraju strada od vuka otključavajući kućna vrata – jer mu je popustio fokus i nestala mu je aura koja ga je štitila.
Čovjek je u istoj večeri tjerao kninsku publiku na razmišljanje, pa na urnebesni smijeh pa na uživanje u glazbi i tako u krug. Svi koji nisu bili na ovom sjajnom nepredstavljanju knjige Damira Karakaša – imat će za čim žaliti.