Otkrivamo koja su danas prezimena u Kninu – potomci Turaka, Francuza, Mlečana, Mađara i srednjovjekovne Biskupije


Evo nekoliko zanimljivih priča o prezimenima Knina i kninske okolice. Idemo najprije u Biskupiju gdje je jedno prezime, navodno, preživjelo najmanje tisuću godina.

Bukorovići – u Biskupiji još od kralja Zvonimira?

Biskupija je u 11. stoljeću, za vrijeme hrvatskog kraljevstva bila sjedište hrvatskog biskupa, a prema nekima i mjesto pogubljenja kralja Zvonimira.

Od tada do danas je ovo selo mijenjalo na desetke osvajača, a o migracijama stanovništva da ne govorimo. Ipak, jedno je pleme/prezime, bar po zapisima etnologa S. Nakićenovića iz 1927. godine – preživjelo još od doba kralja Zvonimira. To su Bukorovići.

Ovdje moramo dodati da neki drugi zapisi demantiraju etnologa Nakićenovića i navode da su Bukorovići, kao i ostali stanovnici Biskupije, došli u 17. stoljeću.

Šimići i Marići u turskom Kninu

Nakon što su Turci 1522. godine osvojili Knin, dogodilo se i masovno iseljavanje iz grada dotadašnjeg starog stanovništva, uglavnom u primorje i na otoke.

U kninskoj okolici bilo je drukčije, staroga stanovništva je ipak ostalo (neki su za vrijeme Turaka i doselili u okolicu), no u samome gradu nije ostao gotovo nitko.

U gradu Kninu je, naime, prema sačuvanim izvorima, za vrijeme Turaka živjelo 95 posto muslimana.

Od preostalih pet posto stanovništva, prema postojećim podacima, znamo samo za Šimiće i Mariće.

Prema mletačkim zapisima dostupnim u znanstvenim radovima, znamo da je u kninskoj varoši (najstariji dio grada podno tvrđave) za vrijeme Turaka živjela obitelj Šimić koja je kasnije dala mletačkog kapetana i serdara Ivana Šimića.

Također, prilično pouzdano znamo da su u Kninu za vrijeme Turaka živjeli i Marići. Naime, prema zapisima, jedna žena iz Knina, prezimena Marić, bila je krštena kuma mnogim Muslimanima iz Knina koji su nakon poraza Turaka prelazili na kršćanstvo.

Plemići koji su i danas u Kninu – Sinobadi

A nakon borbe s Turcima, Kninjani su postali i Sinobadi koji su u grad došli iz Ravnih kotara te od Mlečana dobili zemlju – današnje Sinobade. Njihov predvodnik, Jovan Sinobad istaknuo se u borbi protiv Turaka i postao kninski serdar i guvernadur. Godine 1696. stekao je i plemićku titulu, točnije dostojanstvo viteza sv. Marka dukalom koji je izdao mletački dužd Silvestro Valier, 30. 1. te godine.

Potomci osvajača – Turaka, Mlečana, Francuza…

Neki su potomci davnih osvajača grada ostali živjeti u Kninu, a neki su i danas među nama. Evo nekih primjera, što iz zapisa, što iz usmenih predaja.

Godine 1688. Mlečani osvajaju Knin od Turaka, no turska prezimena imamo i danas u Kninu.

To su Koluvija, Kolundžija, Ćuruvija i Atlija. Treba ipak napomenuti da su ljudi s ovim prezimenima, po sačuvanim izvorima, došli u Knin nakon pada Turaka.

Godine 1797. iz Knina odlaze i Mlečani. Ali, opet, ne svi. Ostaju, prema zapisima, Kalat, Kaligaris i Monti, a prema nekim predajama i Medić.

I Francuzi su morali otići iz Knina, 1813. godine. No, ne svi. Po nekim pisanim izvorima, ostaju Gambiroža, Konforta i Kaliger, a po nekim predajama i Gugo.

I ovdje moramo dodati da postoje drugačiji, čak i pouzdaniji izvori po kojima su Gambirože i Konforte Mlečani, a ne Francuzi.

Ne zna se točno otkada, no u kninskoj okolici (na Ljupču) ostaju i Mađari, točnije, prezime Madžar.

I tu ne završavamo. Naime, nakon II. Svjetskog rata u Kninu ostaje Nijemac Mayer i zasniva obitelj u našem gradu.

Prezimena na kninskom području 1713.

Evo još podatala o kninskim prezimenima.

Sačuvani popis krizmanika u Kninu 1713. godine otkriva nam prezimena tadašnjih katoličkih obitelji u gradu. Krizmanici su bili: Franić, Draganić, Almonte, Šimić, Spalatrino, Cosimo, Zavagnia, Deranić, Delli, Grizanović, Cornelia, Santi, Milasović, Gagrezzi, Ivanović, Marić, Marin, Arlić, Bosletić, Kalesić, Vuković, Erkovac, Siće, Puopras, Marković, Terić, Milisović, Čurić, Samardžija, Vulić, Glušac, Tanplaž, Pešut, Vidović, Ciganin, Ciotto, Ercegovac, Benić, Brekavac, Elejević, Rodella, Pasaro i Vecho.

Prezimena u Kninu 1734.

Godine 1734. šibenski biskup Donadoni podijelio je u Kninu krizmu. Krizmanici iz Knina, Kninskog polja i Kapitula bili su: Marić, Šimić, Rola, Neanović, Dobrić, Milošević, Križanović, Petkojević, Monti, Knežević, Brkljača, Fontana, Desserva, Rossi, Sinobad, Bunienčić, Mravičić, Tomaseo, Odričina, Grgić i Svarović.

Prezimena u Vrpolju 1734.

Iz Vrpolja su te, 1734. godine krizmanici bili: Anić, Pavić, Marić, Klakić, Grgić, Tonković, Marić, Šegotić, Benković, Butković, Budoseljić, Klarić, Klepesović i Vuković.

Prezimena u Potkonju 1734. i 1789.

Iz Potkonja su krizmanici 1734. godine bili: Požar, Marić, Vila, Tomašević, Vidović, Jazetić i Jelić.

Prema popisu nazvanom „stanje duša“ što ga je župnik fra Ivan Knežević prikazao šibenskom biskupu Venanciju Feliksu Scottiu 1789. godine, u Potkonju su živjele obitelji Vila, Jelić, Maričić, Bulat, Požar, Murtić i Đujić.

Prezimena u Kninskom polju i Vrpolju 1789.

U Kninskom polju i Vrpolju po spomenutom popisu iz 1789. živjeli su Šimunović, Grgić (4 obitelji), Velić, Bilić, Šegota, Klakić (6 obitelji), Kranjac, Zorinović, Kasanović, Butković, Gugo, Starčević, Dokez, Anić (20 obitelji), Balić, Pastuović, Milošević i Krpan.

Prezimena na Kapitulu 1789.

Na Kapitulu su po Kneževićevom popisu živjele obitelji Šimić, Cigić, Vuković, Matas, Krvavica i Čulina.

Prezimena u Kosovu, Biskupiji, Golubiću, Otonu i Plavnu 1789.

Po istom popisu iz 1789. u Kosovu su živjele obitelji Konforta, Copić, Jukić, Melada, Mirković, Busleka i Kurtić.

U Biskupiji Vidović (9 obitelji), Parat i Peit, u Golubiću tri obitelji Šimić, u Otonu dvije obitelji Atlija, a u Plavnu dvije kuće Šimića.

I. Š.

Na fotografiji – Opsada Knina, 1688., bakrorez, autor Baltisera Faleti

Izbornik