• Naslovna
  • Kultura
  • „Nije mi žao što sam večeras došao“: izvještaj s putopisnog predavanja Nikole Horvata i osvrt na temu – zašto idemo ili ne idemo na kulturna događanja

„Nije mi žao što sam večeras došao“: izvještaj s putopisnog predavanja Nikole Horvata i osvrt na temu – zašto idemo ili ne idemo na kulturna događanja


„Nije mi žao što sam večeras došao“, kazao je sinoć jedan posjetitelj u knjižnici.

Ova rečenica se često može čuti nakon što, nakon dugog nakanjivanja, ipak odlučimo otići na neko kulturno događanje.

U svijetu u kojem nam je vrijeme proračunato i u kojem nam se ne da izlaziti iz zone komfora – kulturna događanja nam se često čine kao nešto suvišno što će nam oduzeti vrijeme.

„Tko će sad na tvrđavu na kazališnu predstavu (izložbu), tko će sad u knjižnicu na predstavljanje knjige, tko će sad na periferiju grada na koncert, tko će sad po hladnoći na Advent…“, ove riječi vjerojatno izgovaramo kada se premišljamo hoćemo li ići na neko kulturno događanje. A u Kninu su, srećom, iz godine u godinu kulturna događanja češća i raznovrsnija, pa i ove dvojbe nisu rijetke.

A kada se ipak nakanimo i odemo, onda slijedi ta rečenica koju je sinoć izgovorio posjetitelj knjižnice: „Nije mi žao što sam večeras došao“.

Naravno da nije. Kulturna događanja i umjetnost kao takva nas oplemenjuju i ispunjavaju, daju nam novo iskustvo duha, potiču na kreativno razmišljanje i život nam čine smislenijim.

A sat (ili više) vremena nismo bezveze izgubili. Nisu ni oni koji su sinoć bili u knjižnici.

Putopisac i hodač Nikola Horvat Tesla smjestio je sinoć u knjižnici posjetitelje u dron i provozao ih nestvarno lijepim planinskim krajolikom Colorada.

Kroz predavanje, a potom i kroz kratki film ispričao je priču o Coloradu, ali je pokušao naći i odgovor na pitanje zbog čega on i ostali „hikeri“ pješače po divljini, što ih nagoni na to…

Pješačenje u prirodi ostavlja nam vremena i svojim okruženjem nas potiče da upoznamo sebe, da transcediramo, ali nam omogućuje i da upoznamo divne ljude koji su iz istog razloga kročili sa svojim ruksakom u divljinu, objasnio nam je Horvat.

Riječju i slikom prenio je i dojmove sa svog „prehodavanja“, od boravka u saloonu u kojem je Doc Holliday imao posljednje razračunavanje oružjem do doživljaja u divljini poput susreta sa divljim losom ili sa svjetlećim očima u mraku.

Uskoro planira opet na pješačenje Coloradom koje će ukoričiti, a knjižnici je obećao poslati knjige….

I. Š.

Izbornik