Projekt ‘Knin grad s pričom’: ‘Izrada pletenih košara odabrana je kao autohtoni kninski suvenir’


U sklopu projekta ‘Knin grad s pričom’ provedena je edukacija stručnjaka o nematerijalnoj kulturnoj baštini. O programu edukacije, održane prije izbijanja krize s korona virusom, porazgovarali smo s dr. sc. Antom Jurčevićem, ravnateljem Arheološkog muzeja u Splitu, koji je i osmislio program edukacije stručnjaka.

U sklopu projekta ‘Knin grad s pričom’ provedena je edukacija stručnjaka o nematerijalnoj kulturnoj baštini čiji ste program osmislili Vi. Recite nam nešto više o samom programu edukacija stručnjaka i njegovim ciljevima?

Projekt ‘Knin grad s pričom’ nastao je u suradnji s udrugama Zdravi grad i Čarobni Svijet odnosno s gospođama Andreom Russo, predsjednicom udruge Zdravi grad, Zoranom Škare, voditeljicom projekta i Anitom Ercegovac, predsjednicom udruge Čarobni Svijet i partnericom na projektu. U pripremi projekta dogovoren je osnovni koncept edukacije, a realizacija je podijeljena na tri faze. Najprije smo, kroz prvu fazu, ciklusom predavanja ciljanu skupinu stručnjaka educirali što je to kulturna baština (materijalna i nematerijalna) i kako je prepoznati i valorizirati na širem kninskom području. U drugoj fazi, ciljana skupina je, uz mentorstvo, samostalno istraživala nematerijalnu kulturnu baštinu svoga kraja. Na kraju, u trećoj fazi, kroz zajedničku raspravu, zaključili smo da se u košaraštvu, jednom od tradicijskih obrta kninskog kraja, najbolje sačuvao izvorni proces proizvodnje i zbog toga smo se odlučili za izradu košare kao autohtonog suvenira koji bi mogao simbolizirati ili asocirati na kninski kraj.

U sklopu edukacija razgovaralo se i o izradi, promoviranju i brendiranju reprezentativnog suvenira, kao i o izradi brošure nematerijalne kulturne baštine kninskog područja. Koji su sve stručnjaci uz Vas sudjelovali u edukacijama i koje su teme pokrili?

U prvoj fazi, grupa stručnjaka koja se bavi proučavanjem i zaštitom materijalne i nematerijalne kulturne baštine, održala je ciklus predavanja kroz koje je educirala polaznike radionice ‘Knin grad s pričom’. Predavači su bili Miloš Biserko mag. archeol., Stjepko Rošin dipl. diz., Zoja Radić, mag. ethnol. et athrop, Ivana Radovani – Podrug mag. ethn. i Hrvoje Vuletić mag. ethn i dipl. arh i ja. Hrvoje i Ivana, koji rade kao konzervatori za etnološku baštinu Konzervatorskog odjela Split, prenijeli su svoja iskustva u radu na zaštiti nematerijalne kulturne baštine. Njihovom zaslugom veliki broj nematerijalnih kulturnih dobara završio je na popisu zaštićenih kulturnih dobara RH pa čak i na UNESCO-voj listi nematerijalne kulturne baštine. Zoja Radić, voditeljica etnografske zbirke Kninskog muzeja, održala je predavanja vezana uz lokalnu nematerijalnu kulturnu baštinu, a Miloš Biserko i ja održali smo predavanja vezana uz materijalnu kulturnu baštinu i ukazali na veliki broj kulturnih dobara koji se nalaze u Kninu ili bližoj okolici. Stjepko Rošin, dipl. dizajner, kao stručnjak za brendiranje, istakao je da se do uspješnog prepoznavanja izvornosti može doći jedino kroz sustavnu edukaciju lokalnog stanovništva o vrijednosti nematerijalne kulturne baštine.

Drugi dio edukacije bio je podijeljen na dva dijela; u prvom dijelu, polaznice iz ciljane skupine; Ana Bajan, Jelena Kero, Gorana Bračić, Ana Slugan, Lucija Bajan, Lana Maloča, Gordana Sarić, Sandra Peštić Šiljeg, Ina Štrbac, Nikolina Grizelj i Ana Ercegovac samostalno su istražile dio tradicionalnih vještina, znanja i običaja kninskog područja i svoje zaključke su prezentirale kroz predavanja. Nakon istraživačkog djela, kroz argumentiranu raspravu, odabrali smo košaru kao predmet koji ćemo izraditi za suvenir, jer se proizvodnja košara sačuvala u izvornom i tradicionalnom obliku. Izradu suvenira provesti će skupina educiranih stručnjaka, odnosno polaznice radionice, s najmlađim članovima udruge Čarobni svijet i posljednjim košarašima koji na tradicionalan način izrađuju košare.

Kako bi približili pojam nematerijalne kulturne baštine građanima, možete li navesti primjere što sve spada pod nematerijalnu kulturnu baštinu kninskog područja?

Zapravo teško je izdvojiti posebnosti nematerijalne kulturne baštine šireg kninskog područja budući da se tradicionalni način života na cijelom prostoru jadranskog zaleđa odvijao na sličan način. Bilo da je riječ o proizvodnji hrane, odjeće, alata, kuhinjskog posuđa ili folklornom izričaju. Na UNESCO-vom popisu zaštićene svjetske nematerijalne kulturne baštine Republika Hrvatska je zastupljena sa 17 upisa (od ukupno 166). Između ostalih zaštićeni su Umijeće suhozidne gradnje, Glazbeni izričaj ojkanje, Nijemo kolo s područja dalmatinske zagore i Mediteranska prehrana. Svaka od navedenih vještina zastupljena je i na kninskom području ali nažalost ona nije prepoznata kao vrijednost koju treba prezentirati ili njegovati niti od strane lokalnog stanovništva niti od, recimo, turističke zajednice koja bi tu vrijednost trebala prezentirati nekome drugome. Npr. Nijemo kolo se plesalo na cijelom području dalmatinske zagore i zajednička je baština cijelog tog prostora. Međutim, danas se kolo percipira, kod velike većine ljudi, da je izvorno vrličko. Postoji nekoliko razloga zbog čega se došlo do takvih zaključaka, prvi je, da je kolo postalo poznato izvan područja u kojem se plesalo zahvaljujući operi Jakova Gotovca Ero s onoga svijeta. Autor teksta opere Milan Begović podrijetlom je iz Vrlike i u njegovu čast ona se često izvodi u Vrlici. Drugi razlog je da i sami Vrličani njeguju ovaj ples kao dio vlastitog identiteta, slična situacija je i s ojkanjem, proizvodnjom hrane (pršuta, sira, itd.). Dakle, bit je da se tradicionalni obrti i običaji, bez obzira koliko su slični s onima na susjednom području, prepoznaju i njeguju kao dio vlastitog kulturnog identiteta i onda će, kao posebnost ili vrijednost, biti prepoznati od i onih koji izvana dolaze u taj prostor. S ciljem da se potakne ovakvo razmišljanje i da se sačuvaju izvorni tradicijski običaji na kninskom području pokrenut je i ovaj projekt.

Edukacija je održana uz uistinu bogat i zanimljiv program, a sva znanja metodički se prenose djeci putem radionica. Možete li nam dati svojevrsni rezime svega postignutog tijekom edukacije?

Mislim da je projekt u potpunosti uspio jer smo kod sudionika edukacije, na svim razinama, probudili istraživački interes prema nematerijalnoj kulturnoj baštini koja je do prije nekoliko desetljeća bila sastavi dio svakodnevnog života, a danas je gotovo u potpunosti nestala. Prema zaključcima njihovih prezentacija, jasno je da su u potpunosti shvatili bit projekta.

Koji su, po Vama, najzanimljiviji i najznačajniji zaključci do kojih se došlo tijekom edukacije?

Meni je najzanimljivija bila promjena odnosa polaznika prema tradicijskim vještinama i običajima, tj. kako su kroz postepeno otkrivanje običaja i načina života svojih predaka s velikim iznenađenjem došli do zaključka koliko je njihov život bio usklađen s prirodom i zajednicom u kojoj su živjeli.
Također, htio bih naglasiti da postoji veliki broj ljudi koji su vlastitim djelovanjem uspjeli sačuvati mnoštvo podataka o materijalnim i nematerijalnim kulturnim dobrima s kninskog područja, a da za to nisu u gradu Kninu dobili javno priznanje. To su ljudi poput fra. Stjepana Zlatovića, fra Luje Maruna, Frane Radića, Lovre Montija, Ćirila Ivekovića…

Projekt ‘Knin grad s pričom’ vrijedan je 622.958,70 kuna, a u potpunosti je financiran iz Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.- 2020 – Razvoj i provedba programa za socijalnu koheziju i povećanje zaposlenosti u gradovima: Kninu, Belom Manastiru i Općini Dadra, Benkovcu, Petrinji i Vukovaru, u okviru Europskog socijalnog fonda.

Huknet/sponzoriran članak

Izbornik