Piše: Katia Župan, NP Krka

Etnografska zbirka NP „Krka“, smještena na lokacijama Roški slap i Skradinski buk, ima svojstvo kulturnog dobra. Utvrđeno je to u Rješenju koje je 5. ožujka 2019. donijelo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Zbirka se sastoji od 190 predmeta, kataloški podijeljenih u nekoliko tematskih cjelina: sobni inventar, posuđe, mjere za žito, predmete vezane za osobnu higijenu, pomagala za obradu tekstilnih sirovina i proizvodnju tekstila, tkanine, poljodjelske sprave, drveno zaprežno vozilo i opremu za magarce, te kovačke alate i proizvode.

„Predmeti iz ove etnografske zbirke skupljeni su ponajviše otkupom i donacijama stanovnika okolnih sela, a neki od njih nađeni su u napuštenim kućama. Inventar, iako je skroman, predstavlja način stanovanja i privređivanja stanovništva uz rijeku Krku do kraja 70-ih godina 20. stoljeća. Stoga je ova zbirka lokalnog značaja zavrijedila upis u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske“, stoji u Rješenju. Na Listi zaštićenih kulturnih dobara nalazi se pod brojem Z – 7303. Etnografska zbirka Nacionalnog parka „Krka“ smještena je na dvjema najposjećenijim lokacijama u Parku: dio je smješten u obnovljenoj vodenici (Šosterinoj mlinici) na Roškome slapu, a dio u vodenicama na Skradinskome buku.

Na šest od sedam slapova Nacionalnog parka „Krka“ nalaze se vodenice i stupe, koje govore o drevnoj čovjekovoj prisutnosti na tom prostoru i o načinima na koji je koristio vodenu snagu rijeke. Tijekom burne povijesti vodenice su često bile rušene i ponovno građene, a današnje su izgrađene krajem 19. st. Kao svjedočanstva ruralnog graditeljstva i gospodarske prošlosti, danas one imaju kulturnopovijesno značenje, pa se, s obzirom na način njihova korištenja i pučki izraz, smatraju etnografskim spomenicima.

JU „NP Krka“ na takav ih način i valorizira. Najprije je sanirano i obnovljeno nekoliko vodenica na Skradinskom buku, koje su dobile novu namjenu, muzejsku i ugostiteljsko-posjetiteljsku. U vodenicama su također primijenjena nova svjetlosna rješenja koja njihov sadržaj i izložene primjerke prikazuju na nov i poseban način. Na Roškome slapu obnovljene su tzv. fratarska vodenica, vodenica franjevačkog samostana na Visovcu, i vodenica miljevačke obitelji Šostera. U potonjoj vodenici uređena je, iznad mlinova, kužina, opremljena kompletnim tradicijskim namještajem i priborom vezanim za ognjište, miješenje i pečenje kruha, kuhanje jela, sjedenje i blagovanje. Tu je i ambar s trima pregradama, u koje je mlinar spremao ujam, koji je uključivao tri vrste brašna: ječmeno, pšenično i kukuruzno. Mlinareva soba također je opremljena potrebnim posobljem: tu su krevet, stol sa stolicama, manji sanduk za držanje hrane, škancija (polica za posuđe), umivaonik, ogledalo…

Vodenice su otvorene za posjećivanje i gotovo uvijek izazivaju divljenje i oduševljenje. U njima ćete susresti mlinara, kovača i tkalju, koji će vam prenijeti svoje znanje i ljubav prema tradiciji i životu čovjeka uz rijeku. Među brojnim tradicionalnim predmetima mogu se vidjeti sumpreš, metalno glačalo s podnožjem u obliku trokuta i otvorima za razgorijevanje žara, sukanac, debeli zimski pokrivač za krevet, izrađen od bijele vune, s crvenim i crnim prugama pravilno raspoređenim cijelom dužinom, samar, drveno sedlo za magarca, baba, ručni mijeh za raspirivanje kovačke vatre, i zobnica, torba „gasne“ (tamne) boje s utkanim paralelnim prugama žute, zelene i bijele boje.

Zaposlenik DIV-a Mirko Ković na svom je facebook profilu iznio osvrt o stanju u tvornici u Kninu. Donosimo ga u cijelosti:

“Inače sam nesklon pisanju ovakvih osvrta na javnim mrežama, ali kao jedan od mnogih svjedoka smrti kolega Dragana Orlovića i Žarka Sarića osjećam potrebu da javno iznesem stav o uvjetima rada u tvornici vijaka DIV Knin u kojoj radim od 14. 07. 2014. kao kontrolor kvalitete završenog proizvoda, kao i stav o samoj tvornici.

Nesreće se događaju, nesreće se mogu dogoditi dok mirno šećete ulicom ili parkom; to nije sporno. Ali neke nesreće se mogu spriječiti ili barem pokušati spriječiti, a toga ovdje nije bilo niti u pokušaju. Ovdje se jednostavno dogodilo da su godine „javašluka i nemara“ došle na naplatu. Opet. Neodgovornost prema pojedincu, neodgovornost prema društvu, neodgovornost prema gradu i neodgovornost prema njegovoj prirodi i okolišu.

Tvornica u Kninu je ne-do-vr-še-na. Jedna ogromna prostorija u kojoj se vijci kuju, termički obrađuju, galvanski pocinčavaju, pakiraju, spremaju na skladište i utovaravaju u kamione; obložena limom i bez ventilacije. Zamislite u toj jednoj ogromnoj prostoriji (a to su sve plave hale koje se vide s kninske tvrđave) gusti bijeli smog od strojeva za kovanje koji ujedno stvaraju i ogromnu buku, vrućinu dviju peći za kaljenje i isparavanja kiselina s linija nove galvanizacije (koje na osjet kad blizu njih prođete paraju nosnice), zujanje viličara sa sanducima od dvije tone, buku kod iskretanja tih dviju toni vijaka u metalne bunkere iz kojih se pakira… I sad zamislite u toj velikoj prostoriji određen broj radnika, neću nagađati koliko, bez ikakve zaštite sluha, očiju i dišnih puteva, u prosjeku 170 sati mjesečno, 2040 sati godišnje. Ukupno 85 dana, udah-izdah; udah-izdah. Samo u trlišima, bez obuke što učiniti u kritičnim situacijama, uz konstantu politiku firme nad svojim glavama: sve je na normu, sve je hitno, sve se mora brzo napraviti. Radnike čije su plaće opterećene destimulacijama i prijedlozima kazne kad se negdje pogriješi: „prodati radnicima škartnu količinu vijaka“ ili „neka poprave o svom trošku“. Razbacani strujni kablovi, radni kontejneri pokraj starih tvikovih zgrada u urušavanju kroz koje radnici prolaze na posao; s posla; na pauzu; s pauze, pokvarene dizalice, jeftina oprema, jedna godišnja protupožarna vježba kad se zapali bačva s drvima pred pauzu za marendu. Tri smrti u posljednjih sedam godina, po mom pamćenju dva odsječena pa ponovno prišivena prsta, udaranje viličarom, metalna šipka iz stroja koji radi posred oka… Sve je to kninska tvornica, pa i mnogo više.

Kninska tvornica je i odraz društva. Kninska tvornica je i politika društva.

Za ovakve uvjete rada i politiku poslovanja nije kriv njen vlasnik Tomislav Debeljak. Tomislav Debeljak je Tomislav Debeljak. Tomislav Debeljak bi bio Tomislav Debeljak i da radi u Samoboru kao automehaničar za tisuću eura mjesečne plaće.
Ali vidite, netko je dao Tomislavu Debaljaku tvornicu u Kninu za cijenu jednog stroja, netko je dopustio Tomislavu Debeljaku da izgradi plave hale na mjestu gdje bi se po prirodi stvari trebao razvijati centar grada, a ne stajati tvornica metalske industrije, netko je sa svojom svitom rezao vrpcu na otvaranju novog pogona, netko je kao premijer RH sa svojom svitom šetao tom tvornicom i divio se njezinim nevidljivim unutarnjim zidovima, na kraju krajeva netko je i kao gradonačelnik Knina hodao između istih tih zidova. Hodali su svi oni zajedno na dan oslobođenja predstavljajući nam valjda našu pobjedu u obliku tvornice koja ubija i truje ljude; kao da eto jadni, prije nismo imali tvornice i prije nas nisu trovali i ubijali. Ali, sad smo slobodni. Napokon.

Na kraju krajeva kriv sam i ja, kriv što prihvaćam politiku „šutnje“, status quo i što trebam vidjeti nečiju smrt da bi javno napisao što mislim. Pa evo; mislim i ovo:

Većina ljudi s kojima pričam o ovom problemu kažu mi „ali tamo radi trenutno puno ljudi“ (točnije 464); „šta ćemo sa nezaposlenim“, „grad će propasti“, „puno obitelji ovisi o samoj tvornici“ itd. itd. Ali ja mislim i kažem da tvornicu u Kninu treba zatvoriti. Tvornica u Kninu ništa nije dala ovom gradu. Tvornica u Kninu je tiha smrt ovog grada i rak koji treba odstraniti. Tvornica u Kninu je odraz neuspjeha ovog društva iz vremena slavnih pretvorbi i privatizacija. Kninska tvornica nije spriječila iseljavanje stanovništva, što više čak ga je i potaknula. Kninska tvornica nije uspjela zadržati mlade i progresivne ljude koji su imali volje raditi u njoj. Kninska tvornica spriječava mogući infrastrukturni razvoj grada. Kninska tvornica truje ljude, okoliš i podzemne vode, čije će se posljedice tek vidjeti u narednim godinama.Kninska tvornica je politički poligon i prodana priča „socijalnog mira“. Kninska tvornica ubija dostojanstvo njenih radnika. Kninska tvornica će propasti sama od sebe tek kada ubije organizam kojim se hrani, a organizam su građani ovog grada i grad sam.

Nikada nije kasno.”

Foto: Mirko Ković

U večerašnjem, predzadnjem ovosezonskom kvizu pobijedila je Gugl Institucija s 28 bodova, drugi su bili Načitani momci s 25, a treći Ratatui s 20. Četvrti Fork sakupio je 20 bodova, peti Evolution 18, a šesta Liga Šampinjona 16.

Gugl Institucija je osigurala i ukupnu pobjedu u Kviz ligi, ali će zato borba za drugo i treće mjesto Kviz lige (i nagrade koje ta mjesta nose) biti više nego zanimljiva.

Naime, razlika između drugoplasirane i četvrtoplasirane ekipe iznosi samo jedan bod. Evo kako izgleda tablica Kviz lige uoči zadnjeg kola:

1. Gugl institucija, 8. razred 173,5
2. Liga šampinjona, 4. srednje 157,5
3. Ratatui, 2. srednje, 156,5
4. Načitani momci, 3. srednje 156,5
5. Evolution, 7. razred 142
6. #Fork, 3. srednje 136,5
7. Štreberi, 7. razred 119,5
8. Batićeve sluge

Zadnji ovosezonski kviz na rasporedu je u petak 24. svibnja u 19 sati, a svi kvizaši idu na besplatni izlet na Plitvička jezera u subotu, 25. svibnja u 7 sati ujutro.

I. Š.

Sutra će se u 19 sati održati pretposljednji ovosezonski Pub kviz Narodne knjižnice Knin.

Ovaj put održat će se u samoj knjižnici budući da se u dvorani Studentskog doma održava likovna kolonija.

Zadnji kviz ove sezone održat će se u petak, 24. svibnja, a tri prvoplasirane ekipe u Kviz ligi bit će nagrađene vrijednim knjigama.

Dvije ekipe dobit će monografije grada Knina (svaki član ekipe po jednu), a jedna ekipa vrijedne knjige koje će specijalno za ovu priliku nabaviti knjižnica.

Sve ekipe koje su sudjelovale u ovosezonskom kvizu idu na nagradni, besplatni izlet na Plitvička jezera u subotu, 25. svibnja u 7 sati ujutro, uz pratnju organizatora kviza i djelatnica knjižnice. Pokrovitelj izleta je Grad Knin.

Ove, treće po redu, sezone je na kvizu sudjelovalo osam ekipa, od čega pet srednjoškolskih i tri osnovnoškolske.

I. Š.

Gradonačelnik Grada Knina donio je odluku o proglašenju Dana žalosti na području Grada Knina 2. svibnja ove godine, a u povodu smrtnog stradavanja mladih djelatnika Tvomice vijaka DIV u Kninu.

Dan žalosti označit će se isticanjem zastava Republike Hrvatske i zastave Grada Knina na pola koplja na svim zgradama u kojima su smještena tijela državne vlasti i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te zgradama u kojima je sjedište ili se obavlja djelatnost pravnih osoba ili djelatnost fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost.

Tijekom Dana žalosti neće se održavati zabavne priredbe.

I. Š.

Gradonačelnik Marko Jelić i predsjednica Gradskog vijeća Vedrana Požar izrazili su sućut u povodu tragičnog stradavanja dvojice radnika DIV-a.

“U ime gradske uprave, Gradskog vijeća te građana našeg Grada i u svoje osobno, izražavamo duboku sućut obitelji, rodbini i prijateljima povodom tragičnog stradavanja naših sugrađana Dragana i Žarka.

Uistinu je teško prihvatiti ovako tužnu vijest, a sjećanje nas tješi, hrabri i budi nam nadu u vječnost. Voljeni ne umiru dok žive oni koji ih pamte.

Počivali u miru Božjem”, stoji u objavi na službenoj stranici Grada.

Izvor: knin.hr