Predstavljamo 15 velikana boksa i objašnjavamo što su WBA, WBC, IBF i WBO
HRGOVIĆ I PARLOV
Filip Hrgović postao je profesionalni svjetski prvak u teškoj kategoriji po IBF asocijaciji. Strašan je to uspjeh!
Filip je drugi Hrvat kojemu je to uspjelo. Mate Parlov je 1978. godine postao prvak u poluteškoj kategoriji po WBC asocijaciji.
No, budući da je teška kategorija – ona elitna, uspjeh Filipa Hrgovića veći je od uspjeha Mate Parlova.
Tim povodom, prenijeti ću, malo modificiran edukativni tekst o boksu, kojega sam napisao za sportski portal Germanijak davne 2017. godine.
Predstavit ću vam u ovom tekstu najveće boksačke asocijacije i najveće velikane boksa (u članku u Germanijaku iz 2017. godine pisao sam o 12 velikana, no u zadnjih devet godina dobili smo još tri velikana boksa pa lista u ovom članku sadrži njih 15).
ŠTO SU WBC, WBA, IBF I WBO
WBA, WBC, IBF i WBO četiri su glavne međunarodne boksačke asocijacije koje organiziraju profesionalne mečeve i dodjeljuju službene svjetske šampionske pojaseve.
WBA (World Boxing Association) je najstarija svjetska boksačka organizacija, osnovana 1921. godine u SAD-u.
World Boxing Council (WBC) je ugledna organizacija osnovana 1963. godine u Meksiku od strane predstavnika više zemalja s ciljem bolje regulacije sporta.
IBF (International Boxing Federation) je osnovana 1983. godine u Sjedinjenim Američkim Državama kao odvojena organizacija nakon nezadovoljstva unutar WBA.
WBO (World Boxing Organization) je najmlađa je od četiriju velikih organizacija, a osnovana je 1988. godine u Portoriku.
Svaka organizacija ima svoje ljestvice izazivača i svog prvaka u svakoj težinskoj kategoriji.
Boksač koji istovremeno drži pojaseve svih četiriju organizacija u jednoj kategoriji nosi titulu apsolutnog prvaka.
TKO SU SADA OSIM HRGOVIĆA PROFESIONALNI PRVACI SVIJETA U TEŠKOJ KATEGORIJI
Profesionalni svjetski prvak u teškoj kategoriji po WBA verziji je Rus Murat Gassiev, prvak po WBC verziji je Nijemac Agit Kabayel, prvak po IBF verziji je naš Filip Hrgović, a prvak po WBO verziji je Daniel Dubois, inače čovjek koji je jedini do sada pobijedio Hrgovića.
A evo sada i pregleda najvećih velikana boksa, odnosno najcjenjenijih prvaka u teškoj kategoriji u četiri najpriznatije boksačke asocijacije (WBA, WBC, IBF i WBO) plus jedne legende koja nije bila prvak u tim asocijacijama, ali svakako zaslužuje da ga se spomene.
15 VELIKANA BOKSA
Rocky Marciano (1923. – 1969.)
Na samom početku, iako nije bio prvak u četiri najpriznatije boksačke asocijacije nego u The Ring asocijaciji, moramo, bar u dvije rečenice, spomenuti Rockyja Marciana jer ga povijest sporta pamti kao jedinog neporaženog prvaka teške kategorije u boksu. U 49 susreta pobijedio je 49 puta od kojih 43 puta knockoutom.
Mohammad Ali (1942. – 2016.)
U profesionalnoj karijeri zabilježio je 56 pobjeda (37 knockoutom) i 5 poraza (1 knockoutom).
Rođen kao Cassius Clay, osvaja naslov u WBC asocijaciji 1964. godine pobijedivši Sonnyja Listona. Nedugo nakon osvojenog naslova prelazi na islam i uzima ime Mohammad Ali.
Godine 1967. osvaja i WBA naslov, a par mjeseci poslije odbija služenje vojske zbog protivljenja Vijetnamskom ratu. Zbog toga mu se oduzimaju titule i biva suspendiran na tri godine.
Godine 1971. izaziva Joea Fraziera za WBA i WBC naslov i gubi. Tri godine poslije, 1974. pobjeđuje kao izazivač do tada nepobjedivog Georgea Foremana (koji je prethodno skinuo s trona Fraziera) u najčuvenijem boks meču u povijesti tog sporta, u Tutnjavi u džungli (The Rumble in the Jungle) u Zairu i osvaja WBA i WBC naslove.
Te naslove gubi 1978. od Leona Spinksa, ali je iste godine izazvao i pobijedio svog krvoloka te vratio WBA naslov. Pokušava vratiti i WBC naslov, ali 1980. godine gubi od Larryja Holmesa. To je bio predzadnji meč Muhammada Alija u karijeri.
Posljednji meč boksao je 1981. godine te izgubio od Trevora Berbicka u meču bez značaja.
Proglašen je za najvećeg američkog sportaša 20. stoljeća.
Joe Frazier (1944. – 2011.)
U profesionalnoj karijeri zabilježio je 32 pobjede (27 knockoutom), 1 remi i 4 poraza (3 knockoutom).
WBA i WBC naslov osvojio je 1970. godine nadjačavši Jimmyja Ellisa. Obranio ga 1971. protiv Mohammada Alija, ali je naslove izgubio 1973. od Foremana.
Godine 1975. izaziva Mohammada Alija (koji od Foremana osvaja WBA i WBC naslove 1974. godine) i gubi u drugom najvećem meču u povijesti boksa nazvanom Thrilla in Manilla.
Nakon toga boksao je još samo dva meča. Godine 1976. gubi od Foremana za manje važan NABF naslov, a 1981. remizira s manje poznatim boksačem u nevažnoj borbi i to mu je bio posljednji meč.
George Foreman (1949. – 2025.)
U profesionalnoj karijeri zabilježio je 76 pobjeda (68 knockoutom) i 5 poraza (1 knockoutom)
Godine 1973. u borbi za WBA i WBC naslove pobjeđuje Joea Fraziera. Godinu poslije, 1974. u epskom Rumble in the Jungle meču u Zairu gubi naslove od Mohammada Alija. To mu je bio prvi poraz do tada u 41 profesionalnoj borbi.
WBA i WBC naslov pokušava vratiti 17 godina poslije, 1991., izazivajući Evandera Holyfielda, ali gubi. Godine 1993. izazivač je Tommyju Morrisonu za WBO naslov, ali je slabiji.
Prvak je opet 1994. godine, s 45 godina na plećima. Senzacionalno osvaja WBA i IBF naslove nokautiravši Michaela Moorera koji je prethodno titulu osvojio pobijedivši Evandera Holyfielda. Ovom pobjedom postao je najstariji prvak u povijesti, a do danas ga nitko nije nadmašio.
WBA i IBF titule gubi 1995. godine jer je odbio borbu s izazivačem. Posljednji meč boksao je 1997. godine.
Leon Spinks (1953. – 2021.)
U profesionalnoj karijeri zabilježio je 26 pobjeda (14 knockoutom), 3 remija i 17 poraza (9 knockoutom).
WBA prvak postao 1978. pobijedivši Muhammada Alija, no iste godine izgubio je naslov od njega. Zbog tih legendarnih borbi je i svrstan na na ovu listu.
Kasnije nema značajnih rezultata. Posljednji meč boksao je 1995.
Larry Holmes (1949.)
U profesionalnoj karijeri zabilježio je 69 pobjeda (44 knockoutom) i 6 poraza (1 knockoutom).
WBC prvak postao je 1978. pobjedom protiv Kena Nortona (koji je jedan od petorice koji su pobijedili Mohammada Alija).
Ostaje prvak do 1988. godine, a obranio je naslov, između ostalih, i od Mohammada Alija (1980.) i Leona Spinksa (1981.).
Od 1983. vlasnik je tada novoutemeljenog IBF naslova. Od Michaela Spinksa 1985. gubi IBF naslov, godinu poslije ga izaziva i ponovno biva nadjačan.
Godine 1988. gubi WBC naslov od izazivača Mikea Tysona,, a 1992. izaziva Holyfielda za WBA WBC i IBF naslov i biva poražen.
Posljednji meč boksao je 2002. godine kao 53-godišnjak.
Michael Spinks (1956.)
U profesionalnoj karijeri zabilježio je 31 pobjedu (21 knockoutom) i 1 poraz (1 knockoutom).
WBA naslov osvaja 1981. pobijedivši Eddija Mustafu Muhammada.
WBA pojas drži do 1988. godine, a osim toga, 1985. je uzeo i IBF titulu savladavši Holmesa. Iduće godine je protiv istog boksača obranio IBF naslov.
Godinu poslije naslov mu je oduzet jer je odbio izazivača.
Godine 1988. izazvao je Mikea Tysona za IBF i WBA naslove i bio nokautiran. To mu je bio jedini poraz i posljednji meč u karijeri.
Mike Tyson (1966.)
U profesionalnoj karijeri zabilježio je 50 pobjeda (44 knockoutom) te 6 poraza (5 knockoutom).
WBC naslov osvaja 1986. godine, kao 20-godišnjak, nokautiravši Trevora Berbick (jednoga od petorice koji su pobijedili Mohammada Alija). Godinu poslije osvaja i WBA naslov, a 1987. i IBF pojas.
Naslove brani deset puta, između ostalih i od Michaela Spinksa i Larryja Holmesa, a onda 1990. senzacionalno biva nokautiran od izazivača Bustera Douglasa. Bio mu je to prvi poraz u dotadašnjih 38 borbi.
1996. godine vraća WBC i WBA naslove pobijedivši kao izazivač Franka Bruna i Brucea Seldona. WBC naslov biva mu ipak oduzet radi uočenih nepravilnosti.
Iste 1996. godine izazivač Evander Holyfield nokautira ga za WBA naslov. Tyson ga izaziva 1997., ali u epskom meču biva diskvalificiran nakon što je protivniku odgrizao uho.
Pokušava se vratiti 2002. godine kada je izazvao Lennoxa Lewisa za WBA, WBC i IBF naslove, ali bio je nokautiran. Posljednji meč imao je 2005. godine.
Evander Holyfield (1962.)
U profesionalnoj karijeri zabilježio je 44 pobjede (29 knockoutom), 2 remija i 10 poraza (2 knockoutom).
WBA, WBC i IBF naslove uzeo je 1990. godine nokautiravši Bustera Douglasa koji je prethodno uzeo naslov senzacionalno nokautiravši do tada nepobjedivog Tysona. Sve ove naslove izgubio je 1992. porazom od Riddicka Bowea. Protiv istoga boksača 1993. pobjedom vraća WBA i IBF naslov, ali gubi ih 1994. od Michaela Moorera.
WBA naslov vraća pobjedom protiv Tysona 1996. Iste godine pruža mu revanš te ostaje bez uha, ali ne i bez naslova.
IBF naslov vraća od Moorera 1997. Onda opet gubi sve naslove 1999. godine od Lennoxa Lewisa.
Opet osvaja WBA i IBF naslov 2000. godine pobjedivši Johna Ruiza, ali od istog boksača naslove gubi godinu kasnije.
Posljednji meč boksao je 2011. godine.
Lennox Lewis (1965.)
U profesionalnoj karijeri zabilježio je 41 pobjedu (32 knockoutom), 1 remi i 2 poraza (2 knockoutom).
Naslov u WBC asocijaciji osvaja 1992. godine na neuobičajen način. Naime, dotadašnji prvak Riddick Bowe odbio se boriti protiv Lewisa kao izazivača. Isti naslov gubi 1994. no vraća ga opet 1997.
Pobjedom protiv Evandera Holyfielda 1999. godine osvaja i WBA te IBF naslov.
Sve te naslove gubi protiv Hasima Rahmana koji ga je nokautirao 2001. godine. No, Lewis mu iste godine vraća milo za drago, nokautira ga i vraća sva tri naslova.
Nakon toga još je dva puta obranio naslove. Godine 2002. nokautirao je Tysona, a 2003. godine Vitalija Klička. Sređivanje Klička bio mu je posljednji meč u karijeri tako da je u mirovinu otišao kao pobjednik.
Vitalij Kličko (1971)
U profesionalnoj karijeri zabilježio je 45 pobjeda (41 knockautom) i 2 poraza (2 knockoutom).
WBO naslov osvojio je 1998., a WBA 2001.
Godine 2000. gubi WBO naslov od Chrisa Byrda, a 2002. godine u borbi za WBC naslov biva nokautiran od Lennoxa Lewisa.
WBC naslov ipak osvaja 2004. i drži ga do 2012. kada kao pobjednik odlazi u mirovinu.
Vladimir Kličko (1976)
U profesionalnoj karijeri zabilježio je 64 pobjede (53 knockoutom) i 5 poraza (4 knockoutom).
WBO naslov osvaja 2000. godine pobijedivši Chrisa Byrda no gubi ga 2003. od Corriea Sandersa.
Godine 2006. osvaja IBF naslov pobjedom protiv Chrisa Byrda, 2008. vraća WBO jer je bio bolji od Sultana Ibragimova, a 2011. osvaja i WBA pobijedivši Davida Hayea.
Sve ove naslove gubi porazom od Tysona Furya 2015. godine.
TRI VELIKANA ZADNJIH DEVET GODINA
Ovaj članak za Germanijak sam napisao 2017. godine, a u proteklih devet godina nastali su i neki novi velikani pa sam popis od 12 velikana boksa proširio na 15. Na listu su upali Oleksandr Usyk, Tyson Fury i Anthony Joshua.
Oleksandr Usyk (1987.)
Profesionalni omjer: 25 pobjeda – 0 poraza (25-0).
Usyk je WBA, IBF i WBO naslov prvaka teške kategorije osvojio 25. rujna 2021., kada je jednoglasnom odlukom sudaca pobijedio Anthonyja Joshuu. WBC naslov, jedini koji mu je tada nedostajao, osvojio je 18. svibnja 2024. protiv Tysona Furyja, pobijedivši podijeljenom odlukom i postavši apsolutni prvak teške kategorije.
Usyk nijedan od ta četiri naslova nije izgubio u ringu. IBF naslov napustio je 2024., WBO 2025., a preostale WBA, WBC i IBF pojaseve koje je ponovno objedinio napustio je u lipnju 2026.
Tyson Fury (1988.)
Profesionalni omjer: 35 pobjeda – 2 poraza – 1 neodlučeno (35-2-1).
Fury je WBA, IBF i WBO naslov osvojio 28. studenoga 2015. protiv Wladimira Klička, kojeg je u Düsseldorfu svladao jednoglasnom odlukom sudaca. IBF mu je oduzet samo desetak dana poslije jer nije pristao na obveznu obranu, dok je WBA i WBO naslove napustio u listopadu 2016. – dakle, nijedan od ta tri pojasa nije izgubio u ringu.
WBC naslov osvojio je 22. veljače 2020. protiv Deontaya Wildera, prekidom u sedmoj rundi. Taj je naslov izgubio 18. svibnja 2024. protiv Oleksandra Usyka, podijeljenom odlukom sudaca.
Anthony Joshua (1989.)
Profesionalni omjer: 29 pobjeda – 4 poraza (29-4).
Prvi veliki naslov, IBF, osvojio je 9. travnja 2016. protiv Charlesa Martina, nokautom u drugoj rundi. WBA naslov dodao je 29. travnja 2017. protiv Wladimira Klička, kojeg je zaustavio u 11. rundi, a WBO 31. ožujka 2018. protiv Josepha Parkera, jednoglasnom odlukom. WBC naslov nikada nije osvojio.
Sva tri pojasa – WBA, IBF i WBO – izgubio je 1. lipnja 2019. protiv Andyja Ruiza Jr., tehničkim nokautom u sedmoj rundi. Ponovno ih je osvojio 7. prosinca 2019. u revanšu protiv Ruiza, jednoglasnom odlukom sudaca. Drugi put ih je izgubio 25. rujna 2021. protiv Oleksandra Usyka, također jednoglasnom odlukom.
Članak napisao: Ivica Šimić