U četvrtak Dinara – Hajduk


U povodu 110. rođendana NK Dinara u goste kninskom klubu u četvrtak dolazi Hajduk! Boljeg poklona i obilježavanje okrugle obljetnice nije moglo biti!

Utakmica započinje u 18 sati, a cijena ulaznice je 3 eura.

Evo i par crtica iz povijesti Dinare koje govore o osnivanju kninskog nogometnog kluba.

U monografiji „Nogometni klub Dinara Knin 1913 – 2013“, autora Milorada Dujmovića i Ante Livaje. o osnivanju Dinare piše slijedeće: 

„NK Dinara osnovan je pod imenom NK Lasta 28. srpnja 1913. godine. Loptu i nogometna pravila donio je na proputovanju iz Praga Andrija Vujatović Šarov, kninski odvjetnik i ugledni građanin koji je u Beču studirao financije. Vujatovići su tada bili i osobni prijatelji samoga carskog dvora. Andrija je postao i prvi predsjednik kluba. Na zamolbu Ante Montija da kninskoj mladosti krpenjaču zamijeni pravom loptom nije mogao odoljeti. Velike zasluge za samu ideju o osnivanju kluba imaju četvorica prijatelja – Paško Krvavica, Ante Škarica, Milan Amanović i Nikola Tilić. Za prve ideje o samom klubu i pravoj lopti zaslužan je Nikola Tilić. Kako je često putovao u Split, gledao Hajduk i osobno poznavao Fabijana Kaliternu, a bio je i među osnivačima NK Split, došao je na ideju o pravom nogometnom klubu u Kninu…

Značajan datum u povijesti kninskog kluba je i 28. studenoga 1922. godine kada NK Lasta mijenja ime u NK Dinara. Osnivačka skupština održana je u željezničkoj ložionici gdje su se servisirale parne lokomotive. Osnivačkoj skupštini bili su prisutni: Nikola Tilić, Tode Sinobad Janković Fjaka, Paško Krvavica Čerčil, Oskar Marcela, Ive Bralić, Milan Lovrić, Vice Musić, općinski načelnik dr. M. Lederer i kotarski tajnik Lešo Pešić“, piše u monografiji njen autor Milorad Dujmović. 

Po drugoj monografiji „NK Dinara Knin 1913 – 2013: Ni manjeg grada ni većeg kluba“, autora Drage Kovačevića priča o osnivanju ide drukčije. Evo kako ide ta verzija:

„Milan Amanović, sin kninskog trgovca i predsjednika kninske općine, Dušana Amanovića, student trgovačke akademije u Pragu, dolazeći na ljetni raspust, 1913. godine, donio je, pored knjiga i garderobe u svom prtljagu i kožnu nogometnu loptu…

Po dolasku u Knin, u lipnju 1913. godine, okupio je grupu svojih vršnjaka, prijatelja i susjeda. Među njima je bio i Nikica Tilić, koji je prethodne godine osnovu nogometne igre savladao baš u Splitu, trenirajući kod Fabijana Kaliterne. 

Uz Milana Amanovića i Nikicu Tilića, poseban entuzijazam za novu igru je pokazivao njihov vršnjak Ante Škarica, i moglo bi se reći da su oni zapravo bili pokretači prvih nogometnih utakmica koje su se igrale na „Fratarskoj njivi“, lokaciji gdje se danas nalazi zgrada kninske općine, osnovnog suda i najveća gradska osnovna škola…

Kad su obučili dovoljno mladića osnovnim vještinama i pravilima nogometne igre, trojac Amanović – Tilić – Škarica odlučuje osnovati klub i zaista to i čine 29. srpnja 1913. dajući mu zvučno ime – NK „Lav“. Za tu priliku su sašili i prve dresove, pa su igrali u tamnocrvenim majicama i crnim hlačicama…

U dokumentima nalazimo da su Milan Amanović i njegovi prijatelji, 1915. godine odlučili promjeniti ime kluba, pa su ga nazvali NK „Lastavica“. 

Klub je dobio nove klupske boje i amblem, utvrđena je crno-bijela boja kao službena i ona se u tom statusu održala sve do 1995. godine…

Povodom promjene imena kninskoga kluba dugo je trajalo usuglašavanje, a onda početkom 1923. godine, kad se to više nije dalo odlagati, na zahtjev Milana Amanovića, klub dobija ime NK Dinara, po istoimenoj planini koja dominira nad Kninom i razdvaja geografski Dalmaciju od Bosne.“, piše u Kovačevićevoj monografiji.

Prvo igralište NK Dinare bila je „Fratarica“ koja se nalazila između konačišta i suda, ispod današnje stare bolnice, a prvi tim, ovjekovječen na legendarnoj fotografiji iz 1913. godine sačinjavali su 1. Ive Cota (1902.), 2. Ante Škarica (1897.), 3. Lorenco Calligaris (1896.), 4. Nikola Tilić (1897.), 5. Ante Anić-Ivičić (1900.), 6. Ante Živković (1897.), 7. Milan Amanović (1894.), 8. Stanislav Balić (1898.), 9. Paško Krvavica (1891.), 10. Ante Dučić (1896.) i 11. Antoni Csasgar (1899.).

Izbornik