U utorak na tvrđavi izložba crteža Gabrijela Jurkića “Umjetnik – crta – posvećenje”

U utorak će se u Galeriji Kninskog muzeja na tvrđavi u 19 sati otvoriti izložba crteža Gabrijela Jurkića pod nazivom “Umjetnik – crta – posvećenje”.

Riječ je o zbirci crteža iz fundusa Franjevačkog muzeja i Galerije Gorica u Livnu. Na izložbi će biti izloženo 80 crteža jednog od najistaknutijih predstavnika simbolizma i secesije u bosanskohercegovačkom kao i u hrvatskom slikarstvu.

Gabriel Jurkić – biografija

Gabriel Jurkić rođen je 1886. godine u Livnu, gdje je završio pučku i trgovačku školu. U Sarajevu od 1902. do 1905. godine polazi građevinski odjel Srednje tehničke škole koju napušta, s nakanom da se posveti slikarstvu.

Od 1906. godine učenik je slikarske škole B. Čikoša Sesije i M. C. Crnčića, a već 1907. godine s „Napretkovom“ potporom upisuje Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu.

1908. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Beču, gdje je primljen u 4. godište slikarskog odjela. U specijalnoj školi K. Pochwalskoga, od 1909. do 1911. na ALU u Beču, posvetio se „studiju umjetnosti bosanske historije“.

Njegova slika „Bukova šuma“ izložena je na proljetnoj izložbi bečke secesije 1911. Te godine stalno se nastanio u Sarajevu i već u jesen je priredio veliku samostalnu izložbu u Sarajevu i Zagrebu. Spomenutom izložbom mladi umjetnik stekao je ugled priznatog slikara i dobio dvije osobite narudžbe: „Grad Jajce“ za novu Sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu i „Prvo otvorenje Bosansko-hercegovačkog sabora“ za glavnu dvoranu nove Saborske palače u Sarajevu.

1922. godine u Salonu Ulrich izložio je ciklus „Zima“ s namjerom da pokaže „koje je bogatstvo boja i koliko je varijacija u naoko jednostavnoj bjelini zimskoj.“

Drugi svoj opsežan ciklus, ciklus „Večeri“ na kojem je dugo radio, predstavio je u Ulrichovu salonu 1934. godine.

Poslije te izložbe koju kritika tada nije najbolje ocijenila, Jurkić se polako povlači iz javnosti i živi samozatajno, radeći na svojoj omiljenoj temi „bosanskog pejzaža četiriju godišnjih doba“.

U svom dugogodišnjem umjetničkom radu, izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi, pisao o umjetnosti, pomalo se bavio restauracijom i radio na ilustracijama za knjige i časopise, uglavnom religioznog sadržaja.

1956. godine sa suprugom Štefom, preselio se u Franjevački samostan Gorica u Livnu, gdje su proveli posljednje godine života. Zbog slabog vida prestao je slikati oko 1966. godine.

1970. godine nagrađen je Zlatnom plaketom Udruženja likovnih umjetnika BiH, kao jedan od petorice doajena bosanskohercegovačkih umjetnika.

Njegova slika „Visoravan u cvatu“ iz 1914. uvrštena je u stalni postav Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine (Umjetnost BiH od kraja XIX. stoljeća do 1941.), a 1973. izložena je na izložbi „Počeci jugoslovenskog modernoga slikarstva 1900. – 1920. “ u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu.

Gabriel je umro 1974. godine u Franjevačkom samostanu Gorica u Livnu.

I. Š.