NP Krka predstavlja pješačke staze: Goriš – Torak, 2 950 m

Piše: Katia Župan, NP Krka

Krško vrelo u sutoku rijeka

Sutok rijeka Krke i Čikole neobičan je i bajkovit prizor. Na tom je mjestu priroda oblikovala otok da dijeli dvije rijeke i jezero koje to nije. Izdizanjem sedrene barijere Skradinskog buka, ujezereno je trinaest kilometara toka rijeke Krke i potopljeno tri kilometra toka rijeke Čikole, stvorivši pejsažno najneobičniji sutok u Hrvatskoj, koji još posebnijim čini otok Kalički busen, oko sedamsto metara duga i svega deset metara široka sedrena barijera koja razdvaja Krku i ušće Čikole.

U tom spokojnom pejsažu čini se da sve miruje, i visoki šaševi i tršćaci, samo ptice koje prelijeću nebom podsjećaju da vrijeme ipak prolazi. U središtu prizora, kao zjenica oka, smjestio se Torak, vrelo u obliku jezera. Iako se radi o izvoru, zbog okrugla oblika više nalikuje jezeru, pa ga zovemo jezerskim vrelom. Promjer mu je 150 m, dubina 30 m, a sam izvor nalazi se na dnu jezera. Ovo krško vrelo daje čistu i pitku vodu koja je nekada napajala većinu naselja u jugoistočnom dijelu Šibensko-kninske županije. Danas napaja dušu ljepotom, potičući čovjeka da razmišlja o skladu prirode.

Sama staza račva se: dio vodi do vidikovca, a drugi se spušta do Torka, s pogledom na dvije združene rijeke kako ih vide ptice nebeske. Šetajući putom kojim je nekada lokalno stanovništvo išlo do svojih polja i vrtova, danas možete provesti aktivno jutro ili popodne, uživajući u mirnijem i osobnijem doživljaju Nacionalnog parka, promatrajući na jednoj strani sutok, a na drugoj utvrdu Ključicu, do koje vodi kanjon Čikole. Nekada je i u Gorišu stajala utvrda koju su Šibenčani izgradili 1342. za obranu od turskih osvajača. Na kraju su je Osmanlije porušili. Ipak, korisno je znati da i mala mjesta imaju svoju povijest, svoje putove i skrivene bisere prirode. U ovom slučaju – safire.