• Naslovna
  • Kultura
  • Intervju s Marijom Šćekić, vrhunskom koreografkinjom i plesačicom koja pleše po liticama i krovovima i koja nam stiže u Knin

Intervju s Marijom Šćekić, vrhunskom koreografkinjom i plesačicom koja pleše po liticama i krovovima i koja nam stiže u Knin


Razgovor vodio: Ivica Šimić

Foto: Nina Đurđević, Sandra Vitaljić, Stipe Surać, Ivana Kragić, Danijel Stručić, Dino Stanin, Andrej Car

Foto: Nina Đurđević

Knin zadnje vrijeme vrvi kulturnim događanjima. Koliko god neki stavljali kulturu na zadnje mjesto, od nje se počinje i ona je preduvjet svega ostaloga. Kultura nam daje uljuđenost, optimizam, osjećaj za lijepo i napredno te kreativnost kojima onda dalje gradimo zajednicu.

Neka kulturna zbivanja se uz dobra opravdanja mogu propustiti, a za neka opravdanja neće vrijediti – jer su neka događanja jednostavno – jedinstvena.

Takvo događanje u Kninu organizira radišna kreativna kninska udruga Carza u suradnji s Marijom Šćekić i Umjetničkom organizacijom Histeria Nova.

Naime, u subotu, 28. srpnja će se ispred Ekološko informativnog centra na Krki od 15 do 16 sati održati  predstavljanje međunarodnog projekta o razvoju vertikalnog plesa “Vertical Dance Forum” a od 18 do 19:30 sati trening, odnosno uvod u tečaj „Animalis“ koji se odvija u sklopu Škole prirodnog pokreta i plesa u Zadru.

Suvremeno i iskonsko; lijepo i opasno – sve u isto vrijeme. Tako bih mogao u par riječi opisati o čemu je ovdje riječ.

Kako bih vam to ipak više približio, odlučio sam napraviti intervju s Marijom Ščekić sunositeljicom projekta „Vertical Dance Forum“ i osnivačicom Škole prirodnog plesa i pokreta. Donosimo ovdje i nekoliko njenih fascinantnih videa.

Prije toga, par biografskih crtica, da otkrijemo – tko je Marija Šćekić?

OD KANADE I ISLANDA DO HRVATSKE – IMPRESIVNA BIOGRAFIJA MARIJE ŠĆEKIĆ

Foto: Nina Đurđević

Marija je Đakovčanka s adresom u Zadru. Diplomirala je suvremeni ples i koreografiju na plesnom odsjeku Sveučilišta Concordia u Montrealu u Kanadi, vodila Plesni odsjek Umjetničke Akademije u Reykjaviku na Islandu, radila u školi Ane Maletić, u ansamblu LADO, podučavala ples u Zagrebačkom plesnom centru, na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i Osijeku, dobitnica je nagrade hrvatskog glumišta za predstavu „Sjena“…

I kada nam netko s ovakvom biografijom dođe nešto raditi u Knin, treba nam doista biti drago i na čast.

U Kninu ćete u subotu, 28. srpnja predstaviti međunarodni projekt pod nazivom “Vertical Dance Forum“ čiji ste sunositelj. Predstavite ga u nekoliko riječi.

Vertical Dance Forum je međunarodni trogodišnji razvojni projekt nastao inicijativom francuskog koreografa Fabrice Guillot-a iz Pariza  (Retouramont Co.) da pozove i okupi izabrane koreografe iz Europe i Kanade u cilju stvaranja platforme za razmjenu novih tehnika, metoda i umjetničkih pristupa u području suvremene plesne umjetnosti s naglaskom na vertikalni ples.  Projekt je sufinanciran od strane Europske Unije, a zemlje članice (unutar kojih se projekt održava) su Francuska, Italija, Velika Britanija, Irska, Sjeverni Wales i Hrvatska koju predstavlja Umjetnička organizacija Histeria Nova. Svaki član VDF-a predlaže aktivnost za svoju zemlju, a ta se aktivnost promovira unutar lokalne zajednice, publike i šire javnosti zemlje u kojoj se održava.  Tako je evo nakon VDF programa u Bangoru (Wales), Veneciji (Italija) i Limericku (Irska) na redu došao i program VDF CROATIA 2018 koji se održava od 15 – 19.rujna u Zadru za što su pripreme u tijeku već nekoliko mjeseci.

PO ŽIVOT OPASNA PLESNA UMJETNOST

Foto: Stipe Surać

Što je vertikalni ples, probajte to opisati. Tko ga je uopće izmislio?

Vertikalni ples se spontano stvarao iz raznih umjetničkih praksi koje uključuju ples, alpinizam, speleologiju, parcour i cirkus, a predstavlja inovativnu, marginaliziranu, tehnički vrlo zahtjevnu i po život opasnu plesnu umjetnost. Od svog nastanka (prije 30-ak godina), vertikalni ples razvijao se spontano i postupno nizom samostalnih inicijativa plesnih kompanija da ljudsko tijelo uzdignu sa tla, koristeći se zakonima visećeg (suspendiranog) objekta u prostoru. Tijelo plesača je izloženo velikom psihofizičkom stresu, a u smislu prostorne perspektive, nalazi se okomito u odnosu na neku okomitu površinu po kojoj plesač pleše. Kretnje plesača, doslovno, prkose gravitaciji, a zakoni ljudske kinetike i biomehanike se posve drugačije primjenjuju nego kad je tijelo na tlu (u kazalištu). Osjećaj straha je uvijek prisutan, ali osjećaj slobode kretanja prevlada one sekunde kad se noga odrazi, a tijelo poleti.  Astronauti su, na svojevrstan način, najbliže tom osjećaju u trenutku kad se njihovo tijelo usprotivi zakonima gravitacije pa kao rezultat „lebdi i pluta“ u bestežinskom prostranstvu svemira.

UMJESTO SPEKTAKULARNE ESTETIKE, ZANIMAJU ME SUPTILNIJE SITUACIJE

Foto: Nina Đurđević

Što ste vi pronašli u vertikalnom plesu? Ima li osim umjetničkih, još nekih motiva i momenata? Negdje ste spomenuli psihofizičku snagu?

Pa istina. Upravo ta vojnička disciplina, motivacija, granica izdržljivosti, straha, snage i kontrole koju svaki vertikalni plesač nužno osjeća kad se popne na zid, stijenu ili neku drugu površinu (scenu) je ono što je meni najdragocjenije. Mene najmanje zanima spektakularna estetika koju vertikalni ples sadržava, a šira masa obožava (salta, preokreti, okomito trčanje, pregibi i sl.). Ja sam oduvijek bila puno fasciniranija onim oku teže vidljivim, suptilnim, dubljim, intimnijim, skromnim, a nerijetko puno težim, zahtjevnijim, ranjivijim i apsolutno iskrenijim situacijama u plesu, ali i u životu. Nikad me nije privlačila buka i gužva već mir i intima vlastitog doma ili klasičnog kazališta. Iskren ljudski pokret na sceni je nešto čemu težim i kao koreograf i kao čovjek. Zato je za mene osobno ova uloga pionirke vertikalnog plesa u Hrvatskoj itekako iscrpljujuća i trudit ću se da ne posustanem u nastojanjima da svoj umjetnički integritet i ideologiju Histeria Nove nikako ne mijenjam već da ju prilagodim širim i novim prostorima i publici. Upravo zato sam i nazvala program u Zadru „Novi prostori – vertikalni ples u RH“.

ADRENALIN I UMJETNOST KAO DVA STRASTVENA PARTNERA

Foto: Danijel Stručić

Vertikalni ples je, pošto se pleše na kupolama, krovovima i liticama – opasan pa ga nerijetko radite u suradnji s GSS-om. Gdje ste sve do sada plesali vertikalni ples?

Plesala, odnosno prakticirala i vježbala vertikalni ples sam doslovno gdje god je to bilo moguće. Od tavana vlastitog stana, tunela na Sljemenu, stijena unutar kanjona Velike Paklenice, ruševnih zidova bivše vojarne u Šepurinama kraj Zadra, fasadi derutne zgrade na Gaženici u Zadru, na stijeni Stogaj na otoku Pagu pa evo do Kapetanove kule i krova dvorane Krešimira Ćosića u Zadru što će ujedno postati i lokacije za program u rujnu. Vjerujte mi, mogla bi napisati knjigu o stravi i užasu derutnih napuštenih prostora unutar kojih sam provodila vrijeme vježbajući nešto što nisam ni znala da u svijetu postoji već 30-ak godina. Ali vjerujem da to vrijeme samootkrivanja vlastitih snaga, puteva, umjetničkih interesa i ideja nisu bile uzalud. I da…bez pomoći mojih prijatelja iz GSS-a koji su uskakali iz Osijeka, Đakova, Gospića, Zadra, Karlovca i Zagreba, ne bi uspjela postići sve što je postignuto pa samim tim svoju zaslugu za razvoj vertikalnog plesa u Hrvatskoj svakako pripisujem i njima. Bez njihove podrške, povjerenja, motivacije i stručnog znanja sve bi ovo bila dječja igra koja bi, vjerojatno, završila tragično.

Kako zajedno funkcioniraju adrenalin i umjetnost?

Pa kao dva strastvena partnera. Nadopunjuju se, pomiću vlastite granice, mijenjaju svijest, provociraju jedno drugo, ali dok god postoje jasne granice igre, poštovanje prema okolini i prirodi, oprez i međusobni sklad ideja, djela koja se stvaraju su jednako fascinantna, lijepa, opasna i kao umjetnička djela i kao neki sportski uspjeh.

Za nas laike objasnite nam suvremeni ples u kratkim crtama. što ga to razlikuje od klasičnih plesova, koje su njegove glavne značajke?

Suvremeni ples karakterizira slobodno i kreativno izražavanje, no za razliku od baleta, suvremeni ples se ne drži strogo određene plesne tehnike koliko plesne filozofije o načinu ljudskog kretanja. On istražuje prirodnu energiju tijela, psihofizička iskustva plesača, neuromuskularnu vezu u cilju postizanja sklada uma i tijela. Suvremenim plesom se kroz pokret tijela mogu istraživati i propitivati suvremene ideologije, osuđivati vlastiti kao i društveni stavovi pojedinca, ali i društva općenito.

Jesu li klasični plesovi umjetnički plošniji, površniji, inferiorniji od suvremenog plesa.

Niti jedno od toga. Klasični balet je bio punih 15 godina moja jedina plesna edukacija i nikada mi niti na trenutak nije bilo žao zbog toga. Dok su stroga disciplina i zahtjevna tehnika dragocjeni dio sazrijevanja djeteta u budućeg plesača, suvremena plesna umjetnost je osjetljiva znanost o čovjeku i njemu specifičnom načinu neverbalne komunikacije koja osim pokreta tijela razvija, oblikuje i njeguje samog Čovjeka. I baš iz ovog razloga su razumijevanje, pružanje i primanje kvalitetne edukacije i konstruktivne kritike na visokoj cijeni u vrednovanju rada i razvoja svakog polaznika u Školi prirodnog pokreta koju sam otvorila u Zadru. Program stavlja naglasak na učenje raznih metoda kreativnog procesa i tehnika koreografiranja, ali svaki čovjek nosi tijelo koje je samo njemu samom njegov jedinstveni instrument. Isto tako, svaki čovjek uči, spoznaje i usvaja znanja na sebi specifičan način. Simetrije i asimetrije ovih sličnosti i različitosti među plesnim stilovima, najveće su vrijednosti koje bi naši koreografi, a samim tim i edukativni plesni programi trebali sadržavati.

LJUDI SU ZABORAVILI PRIRODNO SE KRETATI

Foto: Ivana Kragić

Vaša škola u Zadru zove se Škola prirodnog plesa i pokreta. Što su to prirodni ples i pokret? Ima li razlike između plesa i pokretanja, Postoji li  ovdje sinergija umjetničkog i meditativnog? Pa čak i borilačkog?

Učenje ljudske kinetike, biomehanike kretanja (ljudske i životinjske), principe skladnog prirodnog, sirovog, čistog, iskrenog pokreta osnovni su ciljevi programa Škole prirodnog pokreta.  Ljudi su zaboravili neke najosnovnije radnje kao što su korak, čučanj, skok, okret, pad, uspon i slično zato što večinu vremena sjede u uredima i puni su raznih psihofizičkih blodaka, a kod nekih su ti urođeni tjelesni „patterni“, doslovno, zakržljali. To je ono što se programom Škole prirodnog pokreta i plesa pokušava „ispraviti“ to jest vratiti čovjeku njegov vlastiti pokret kako bi se naučio njime ispravno dalje koristiti. Nevjerojatno je koliko kultura lijepog ponašanja i kretanja danas u društvu nedostaje. Puno više nego novca. Budući da iskreno vjerujem da su hrabrost, plemenitost, poštenje, snaga uma, samopouzdanje i spremnost čovjeka (plesača) na ispravljanje vlastitih pogrešaka skoro pa zajamćeni put ka osobnoj evoluciji – u sklopu Škole veliku važnost pridajem tehnikama borilačkih vještina kao što su jiu-jitsu, aikido, tai chi, capoeira, karate i judo. U zadnje vrijeme malo više proučavam i tehnike nanbudo i taolu vještina u kojima su snaga, samokontrola i ravnoteža tijela ključne  jednako kao i u vertikalnom plesu.  Borilačke vještine, za razliku od suvremenog plesa, propagiraju sustav tradicija, vještina i vježbi čija je izvorna namjena bila priprema tijela i uma za borbu, a život je što drugo nego borba.

LJUBAV PREMA POKRETU TIJELA, ZVUKA I NEBA

Foto: Sandra Vitaljić

U jednom intervjuu ste kazali kako ste fascinirani anatomijom, astronomijom i glazbom. Je li to formula vas kao koreografkinje i plesačice?

Jest. Ljubav prema pokretu tijela, zvuka i neba su moja najveća ljubav otkako znam za sebe. Na balet sam krenula kad mi je bilo tri godine i nikad nisam stala, a kao mala često sam sa tatom koji je volio slušati jazz i promatrati zvijezde padalice do kasno u noć pratila kretanje zvijezda i čudila se kako nebo zapravo uopće nije mirno. Bila sam jako nemirno dijete koje bi u današnje vrijeme vjerojatno zaradilo etiketu „super hiperaktivnih“, ali moji roditelji su na to gledali kao nešto pozitivno i normalno, a ne zabrinjavajuće. Štoviše, poticali su moju potrebu za kretanjem, propitikivanjem i proučavanjem svega živog i neživog i podržavali su, koliko im god bilo teško, moju samostalnost i odabir životnog puta. Jednako tako su postupili i sa mojim bratom koji je kompozitor mikrotonalne glazbe i uz kojega sam također cijeli život direktno povezana glazbom.

Koliko vam je u svemu bitna glazba, na kakvu glazbu volite plesati?

Glazba mi je jednako bitna kao i ples. Pokret tijela je zvuk, a ton bez pokreta nije zvuk. Jedno bez drugog ne može. Djetinjstvo u Đakovu bilo je neodvojivo od glazbe jer je takvo bilo vrijeme. Dobra glazba se slušala gdje god se to moglo – kod kuće, kod prijatelja, u gradu, u autima, na gitarijadama, na radnim akcijama, koncertima. Drugim riječima, bilo je nemoguće živjeti bez glazbe. Kasnije sam, za vrijeme studija plesa, odlazila i na nastavu elektroakustike baš kako bi svoju ljubav prema glazbi i plesu potkrijepila znanjem o fizičkim svojstvima zvuka i njegovom primjenom na ljudsko tijelo. Od tada do danas, ova me tematika nije prestala zanimati pa sam u sklopu Škole otvorila i predmet „Zvuk i ton plesa“.

Osim Škole prirodnog plesa i pokreta, aktivni ste i Umjetničkoj organizaciji Histeria Nova. Recite nam par riječi o njoj.

Škola prirodnog pokreta je jedan od programa Umjetničke organizacije Histeria Nova čija sam osnivateljica i voditeljica. Pored edukacije i vertikalnog plesa, u sklopu Histeria Nove nastaje i projekt osnivanja Hysterium multimedijalnog centra u Sv.Filip i Jakovu unutar kojega bi nastavila stvarati i producirati autorske predstave koji spajaju film, ples, glazbu, 3D animaciju i nove medije s naglaskom na real-time motion capture uređaje.

DOĐITE NA RADIONICU I OTKRIJTE SVEMIR MIŠIĆA U SVOME TIJELU

Foto: Andrej Car

Što mogu očekivati oni koji se odluče doći u Knin u subotu, 28. srpnja?

Mogu očekivati zanimljive video isječke sa fascinantnim vertikalnim plesnim sekvencama a oni koji dođu na trening „Animalis“ mogu očekivati da će na trenutak saznati da u svome tijelu kriju puno veći svemir satkan od mišića za koje nisu ni znali da postoje.

Podsjetimo, za sudjelovanje na predavanju i radionici možete se prijaviti na broj telefona 099-7432195 (Josipa Bare – Udruga Carza).

Za one vizualne tipove, pogledajte nekoliko fantastičnih kratkih videa kako bi se bolje upoznali s materijom vertikalnog plesa, prirodnog pokreta i suvremenog plesa uopće.

Video: Verikal Dance Forum

Video: Škola prirodnog pokreta Marije Šćekić

Video: Vertikalni ples Marije Šćekić – Paklenica

Video: Marija Šćekić – Histeria Nova – Human Error

Link za događaj – Facebook

Izbornik