• Naslovna
  • Crtice iz povijesti i zemljopisa
  • Ivan Lovrić u knjizi iz 1776. godine opisuje stanovnike ovih krajeva: Kako je nastajala ljubav, tko su bili vještice i vukodlaci, kako se saznavala vremenska prognoza

Ivan Lovrić u knjizi iz 1776. godine opisuje stanovnike ovih krajeva: Kako je nastajala ljubav, tko su bili vještice i vukodlaci, kako se saznavala vremenska prognoza


Ivan Lovrić, hrvatski pisac rođen je 1754. godine u Sinju gdje je i umro sa samo 23 godine života, 1777. godine.  Studirao je jezike i filozofiju u Veneciji, a medicinu u Padovi.

Samo dvije godine nakon objavljivanja čuvenog Fortisovog djela „Put po Dalmaciji“, Lovrić je 1776. godine objavio „Bilješke o Putu po Dalmaciji…“ gdje se osvrće na Fortisovo djelo i daje neke nove informacije o stanovnicima ovih prostora od Sinja do Knina – tada nazivanih Morlacima.

Evo nekih zanimljivih izvadaka iz ove izuzetno vrijedne i rijetke knjige napisane na talijanskom jeziku prije 240 godina – u jedinom prijevodu na hrvatski jezik iz 1948. godine.

Ljubav

Morlaci nam svojim ljubavima dozivaju u pamet iskrenost starih vremena.

Nitko ne smatra uvredom ako ga draga neće. Oni su fatalisti i imaju često u ustima: „tako je moralo biti“ ili „tako je suđeno“.

Ako je netko ljubakao s više njih u isto vrijeme onda se to ne smatra svjetskom manirom ili životnom vještinom, već svršava tako da ga kasnije nijedna neće.

Trebalo bi mnogo godina prije nego što bi se u sirovim grudima Morlaka udomaćile ljubavne čežnje, tjeskobe, grčevi, uzdasi, plač i slične dosadne galanterije.

Njihove ljubavi nemaju nikakvih priprava: oni ih započinju brzo, čim im dođe u glavu, pa se tako ne moraju kajati da su gubili vrijeme, a da nisu vodili ljubav kad su mogli.

Nježnosti izražavaju samo očima ili još češće poljupcima. Ljubavnici se znadu dohvatiti i šakama ne čineći dakako jedno drugome zla, ali je to ljubavna šala. Sve se njihove nježnosti svršavaju grljenjem, poljupcima i igrom ruku, umjesto da se zaluđuju riječima „ti si moje sunce, moj život, bez tebe ne bih mogao živjeti“ . Oni nemaju ovih nježnih običaja jer nisu obrazovani.

U zimsko doba skupljaju se na razgovore čas u jednoj kući, čas u drugoj. Ti sastanci poznati su pod imenom prelo. Tu se uvijek skuplja mnogo mladeži oba spola i tu, ili pasući stado, započinju ljubavi.

Ljubavi se svršavaju otmicama samo u slučaju kad veza ljubavnika koji se uistinu vole naiđe na zapreku.

Vještice

Vještice igraju veliku ulogu kod Morlaka. One su u ilirskom jeziku poznate pod imenom vještice, a to su one što noću kriješte i lete, vadeći srce djeci u kolijevkama.

Ako netko nenadano oboli noću uzrok su vještice i čarovnici. Boravište vještica u zraku su crni oblaci, a na zemlji orahova stabla kojih se zato valja čuvati.

Od vještica nas čuvaju baornice, ali samo ako ih platimo.

Vještice svoja najčuvenija djela izvršuju u noći uoči Jurjeva i uoči Ivanja, 23. lipnja.

Morlaci su nekoć bili pripravni spaliti svakoga za koga bi otkrili da se prikazuje kao vještac ili o komu su to sebi uobrazili.

Vukodlaci

Vukodlaci lutaju noću, a stvaraju se od same ljudske kože, naduvene od vraga i napunjene krvlju. Vele da ta nesreća snađe one ispod kojih od časa smrti do časa pogreba prođe kakva mala životinja kao pas, mačka ili miš.

Neprilika koja nastaje od njih sastoji se samo u tome što siluju tuđe žene koje se ne stide pripovijedati kako su ih vukodlaci prisilili da pristanu na njihove želje.

Dobra srića i nesrića

Dobra srića i nesrića dva su stara morlačka božanstva koja odgovaraju dobru i zlu. Srića vodi pravim putovima, a nesrića nepravim. Ovo su krivo vjerovanje gotovo iskorijenili čuvari kršćanske vjere.

Macić

Morlaci drže da je Macić neki mladi vukodlačić. Opisuju ga kao vrlo mila i lijepa dječaka. To je đavolčić protiv kojega nema sredstva tako da ga ne možeš odagnati od sebe. Veli se da se zadovoljava tim što čovjeku služi, a spava pod gospodarevim krevetom, da bude spreman na svaku njegovu zapovjed. Netko vidi u njemu anđela, a netko ga smatra vragom.

Mora

Ona noću siše krv ljudima, ali ne i djeci jer je to zanat vještica. Prema spolovima što ih mora progoni, ona je muško ili žensko, a to zavisi od onih u koje se zaljubi. Dok je mora na čovjeku, ne može disati. To je vrlo čudno zaljubljivanje.

Bauk

Pojavljuje se u obliku magarca i biva čas veći, čas manji. Ako ga se uzjaše kadar je ponijeti čovjeka do iznad kakva drveta. Na kraju se pretvore u neku smrdljivu tvar i ostavi čovjeka zagnjurena u nju tako da se teškom mukom očisti.

Jeka

Ovo je duh koji ne čini drugoga zla osim što se drugome ruga.

Divlji oganj

Nekoć je divlji oganj zaprepaštavao Morlake, a sada je, kako oni vele – znak da su ondje duše pokojnika ako je modar. A ako je crven to je znak da je tu blago.

Zmija

U početku, vele Morlaci, bijahu tri sunca, sva tri preko mjere vruća, a kako zmija nije mogla podnijeti njihove vrućine, namisli ih progutati, ali joj ne pođe za rukom da proguta sva tri, već samo dva i polovicu trećeg, tako da je po njihovu mišljenju sunce što obasjava svijet samo polovica sunca.

Zmija je poslije grijeha osuđena da se krije pred licem sunca među kamenje i pod zemlju. Sunce otada svaki put kad netko ubije zmiju veli: „Cvala ti desnica“. A ako je tko može ubiti, a ne ubije ju, onda veli: „Usahla ti desnica“.

Vremenska prognoza

Kad žabe krekeću, kad se mačke grebu ili kad ovce legnu u drugačijem položaju nego obično, bit će kiše.

Kad je mjesec mlađak, bit će vjetra i kiše.

Tuču, kad je drugačija nego obično, poslale su vještice, a crni su oblaci njihovo boravište. Vještac je i vihar (vijar) koji katkada prenese morske ribe na planine.

Gromovi su kola Svetog Ilije koji se zabavlja vozeći se po nebu, a na kolima nosi vatreno oružje kojim strijelja.

Kako vjeruju da munjama upravlja Sveti Ilija, slave ga Morlaci s nevjerojatnom pobožnošću.

Ako bura ne prestane treći dan, onda traje četrnaest dana, a ako ne prestane četrnaesti dan, traje sedamnaest dana, a dulje ne može trajati.

Bura izlazi iz spilja u našim planinama.

Na slici: E. Adam – Dalmatinski seljaci kod izvora, 1869

Autorska prava su vlasništvo portala Huknet

Izbornik